Month: August 2017

Anatomija Fenomena

Napomene uz Ime ruže [Tema: Umberto Eko]

Ekov eho Postoji knjiga u kojoj je znalački, s pravim dubokim pripovedačkim zadovoljstvom, koje je i kod čitaoca budi jednako, ispričan događaj s kriminalističko-detektivskim i teološkim zapletom u nekome benediktinskom samostanu, na severu Italije, u XIV stoleću. Knjiga je poput rekonstrukcije, u kojoj se mešaju fantastičko i realističko, kako se […]

Notes

Zbignjev Herbert – Izabrane pesme [Knjiga dana]

  Knjiga dana Narodne biblioteke Srbije Zbignjev Herbert (1924–1998), jedan od najvećih poljskih i evropskih pesnika XX veka. Pored poezije, Herbert je pisao i esejistiku, drame i kratku prozu. Poezija i eseji Zbignjeva Herberta prevedeni su na sve veće svetske jezike. Knjige pesama: Zrak svetlosti (1954), Hermes, pas i zvezda (1957), Studija predmeta (1961), Natpis (1969), Gospodin Kogito (1974), 18 pesama (1983), Izveštaj […]

Art

Kodža Mehmed-beg džamija

  Ćutiš pored puta i opominješ na minulo vreme Napuštena, olinjalih zidina, sa minaretom do pola srušenim Putnici namernici kad pređu granicu zapišavaju te, dok kupola tvoja vene. Nema takve lepotice na Balkanu… preko Kosova sve do Preševske doline zavide ti. Ja znam samo jedno. Kad ulazim u Makedoniju, spomenem […]

Notes

Antonen Arto: Geneza stvaralaštva

Pozorište od krvi. Pozorište koje bi pri svakoj predstavi omogućavalo da telesno dobija nešto onaj koji igra tako i onaj koji dolazi da gleda. Uostalom, ne igra se, nego se deluje. Pozorište je u stvari geneza stvaralaštva. Pisano 25. februara 1948., osam dana pre smrti Prevod s francuskog:  Ivanka Pavlović […]

Notes

Čuš

Pri­je pod­ne se ski­jaš, po­pod­ne se ku­paš ili obr­nu­to. Đe to ima…Čuš! Uve­če ne­đe ve­če­raš, na­pi­ješ se, uju­tro se pro­bu­diš, do­ruč­ku­ješ ne­što, pa se ski­jaš do ruč­ka. Ima li to iđe…Čuš! Po­sli­je ruč­ka po­cu­gaš dva­es-tri­es pi­va, ma­lo drem­neš, pa opet na ku­pa­nje, ono pred ve­če, kad je vo­da naj­ljep­ša, to­pla […]

Notes

Vladan Desnica: Mehanika bola

  Prelazim dlanom po starim brazgotinama, i gle: više ne bole. Izlažem ih suncu, nosnice udišu svjetlost i trepke žmire od jasa — prosjak što u ljetnje podne pod maslinom smireno žvaće ukupljene korice hljeba. Sve je već tako daleko da u dnu sjećanja jedva još tinja. Sve je već tako […]