Aferim

| September 25, 2013 | 0 Comments

Piše:  Ivan Džidić

Prije jedno, evo pa umal’, deset godina išao sam posjetiti mlađe dijete, koje je tada trenutačno bilo u Mostaru, trenutačno radilo u kuhinji nekog restorana i trenutačno studiralo istoriju na Univerzitetu, za razliku od Sveučilišta. Jedan dan me je mlađahni nagovorio na šetnju dijelovima grada kojima do tada barem dvadeset godina nisam prošao, kroz Bare uz Radobolju.

Jedna vila, druga vila, treća vila … Kroz dvorišta Radobolja, a oko nje “engleska” trava i sve što uz to ide. Oho, rekoh, čije li je ovo. Nema pojma. Dan poslije, mislim da sam to već jednom pominjao, odem na kavu sa mojim privatnim “ustašom”, zetom Marinkom. Života ti, Marinko, čije su ono vile u Barama. Na šta će on u svom stilu: “Prčin ti Isusa, da si ti bio pametan jedna bi bila tvoja”. E jebi ga, nisam. Ne znam može li to biti genetski, ili je samo pitanje greške u odgoju. U mojoj porodici, u nekoliko generacija, nikad niko nije znao povući pravi potez, zaraditi neke pare. Vazda neko jebeno kontriranje i radnički pokreti, do potonjeg društveno korisnog rada. Za narod i opće blagostanje.

Stari mi, zubar, dva puta se pakirao i raspakirao (jednom za Njemačku, drugi put za Libiju), uz “šta nam fali ovdje u Mostaru”, kad je otišao u penziju ustrtario se sa “o’ šta ćemo živjeti”. O sebi ne bih, čisto me sramota. Jebala me ideja o “pravnoj i ekonomskoj jednakosti”. I one vile u Barama. A nisam uspio zaraditi ni makar “nanožnicu” u kućnom pritvoru, ne bih se mogao “snaći” za dug prema državi od milion i po europljana, ni za kauciju od petsto – šesto tisuća tih zapadnjaka, pa onda ni za milion, a o dvanaest miliončića uz žalbu na ugrožena mi ljudska prava da i ne zborim. Da je i sprovedena lustracija, mene bi obišlo. Nije, a svejedno nisam se ni reformirao, pa ni radikalno napredovao. Eto nesposobnog blećka.

Čitah i slušah nedavno o bijegu jednog Pink Pantera iz zatvora u Švici. Uhvatih se kako uzviknuh aferim. Onda vijest da je nekoliko Pink Pantera opet počistilo i oslobodilo neku dobro stojeću juvelirnicu. Mislim da sam i tom prilikom uskliknuo svetom Pink Panteru. A onda sam prebr’o familiju organima reda i navodnim borcima navodno protiv svakojakog kriminala, što pohapsiše stručnjake za elektronske kartice koji navodno “ojadiše” nekolike amerikanske banke. Bilo je i ima još toga. Stručnjacima, svaka njima njihova čast. Posebice amerikanskim i inim bankama koje svakodnevno, uz reklame svojstvene humanitarnim organizacijama, jade milijardske mase na kugli zemljanoj. Legitimno i legalno, profesionalno i vještije od rečenih pohapšenih stručnjaka. Elegantno i bez hapšenja.

Pričam ovo mlađahnom, a on me zraknu svojim oštrim židovskim okom, osjetih da mi se u sebi najebava svega i svačega, a naglas će – pusti to stari, što barem nisi haški pritvorenik, a mogao si biti i svima bi nam bilo dobro.

http://www.danas.rs/dodaci/vikend/aferim_.26.html?news_id=268032

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tags: , , , , ,

Category: Jasan Pogled

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Aferim

by admin time to read: 2 min
0