Anarhija je moguća (6) – Nisu li ljudi prirodno patrijarhalni? [Tema: Anarhizam]

| September 14, 2014 | 0 Comments

patrijarhat

Piše:Peter Gelderloos

Jedan od najstarijih oblika opresije i hijerarhije je patrijarhat: podjela ljudi na dvije krute rodne uloge i dominacija muškaraca nad ženama. No, patrijarhat nije ni prirodan ni univerzalan. Mnoga društva imala su više od dvije rodne kategorije i dopuštala su svojim članovima da mijenjaju rodnu pripadnost. Neka su čak kreirala uvažene duhovne uloge za one koji se nisu uklapali ni u jedan od primarnih rodova. Većina predhistorijske umjetnosti prikazuje ljude bez određenog roda ili pak ljude s neodređenim, naglašenim kombinacijama maskulinih i femininih obilježja. U takvim društvima rod je bio fluidan. Nametanje dvaju fiksnih, idealiziranih rodova koji se smatraju prirodnima bilo je poput povijesnog prevrata. Strogo fiziološki gledano, mnogi potpuno zdravi ljudi rađaju se dvospolni, s muškim i sa ženskim fiziološkim karakteristikama, što pokazuje da su te kategorije dio fluidnog kontinuuma. Nema smisla ljude koji se ne uklapaju ni u jednu kategoriju tjerati da se osjećaju neprirodno.

Čak i u našem patrijarhalnom društvu, u kojem su svi uvjetovani da vjeruju kako je patrijarhalnost prirodna, oduvijek postoji otpor. Dobar dio postojećeg otpora queer i transrodnih ljudi odvija se horizontalno. Organizacija FIERCE! u New Yorku okuplja širok spektar ljudi isključenih i potlačenih zbog patrijarhata: transrodne osobe, homoseksualce, biseksualce, two-spirit (uvažena kategorija u mnogim indijanskim zajednicama za ljude koji se ne identificiraju izričito kao muškarci ili žene), queer i neodlučni (ljudi koji se nisu odlučili po pitanju vlastite seksualnosti i rodne pripadnosti ili koji se ne nalaze ni u jednoj od kategorija). FIERCE! su 2000. godine osnovali pretežno mladi pripadnici manjina, uz sudjelovanje anarhista. Drže se horizontalne “organiziramo sami, za sebe” etike i osviješteno povezuju otpor patrijarhatu, transfobiji i homofobiji s otporom kapitalizmu i rasizmu. Njihove aktivnosti obuhvaćaju prosvjede protiv policijske brutalnosti nad transrodnom i queer mladeži, edukaciju kroz dokumentarne filmove, fanzine i internet, organiziranje za odgovarajuću zdravstvenu skrb i protiv gentrifikacije (nap. prev. proces u kojem se stare jeftine zgrade ili čitavi dijelovi grada, najčešće radnička naselja, pretvaraju u skupe zgrade za dobrostojeće pripadnike srednje klase), osobito tamo gdje potonja prijeti uništenju važnih kulturnih i društvenih prostora queer mladeži.

U vrijeme pisanja ovog djela osobito su aktivni u kampanji za zaustavljanje gentrifikacije šetališta Christopher, jednog od rijetkih sigurnih mjesta za beskućnike i siromašnu queer manjinu, gdje su se mogli sastajati i graditi zajednicu. Grad od 2001. godine pokušava obnoviti šetalište, a policijsko maltretiranje i uhićenja su se umnogostručila. Kampanja FIERCE! pomogla je okupiti one koji žele sačuvati prostor i omogućila je da se čuju i drugi glasovi, a ne samo glasovi vlasti i vlasnika poduzeća. Stavovi našeg društva o rodu i seksualnosti radikalno su se promijenili proteklih stoljeća velikim dijelom zahvaljujući ovakvim skupinama koje direktnom akcijom stvaraju ono što je navodno nemoguće.

Otpor patrijarhatu seže onoliko koliko želimo pogledati u prošlost. U “dobrim starim vremenima”, kada se rodne uloge navodno nisu propitivale i kada su prihvaćane kao prirodne, možemo naći utopijske priče koje su pobijale pretpostavku da je patrijarhat prirodan i gledište da nas civilizacijski progres pouzdano vodi od naših surovih početaka prema prosvijetljenosti. Ideja potpune slobode zapravo je oduvijek bila dio ljudske povijesti.

U 17. stoljeću Europljani su odlazili u Sjevernu Ameriku iz čitavog niza razloga, gradeći nove kolonije koje su obuhvaćale širok spektar karakteristika: od plantaža temeljenih na robovskom radu, kažnjeničkih kolonija, tržišta koja su nastojala prisiliti urođenike da osiguraju velike količine životinjskih koža, do fundamentalističkih religijskih utopija temeljenih na potpunom istrebljenju urođeničke populacije. Ali kao što je na plantažama bilo robovskih ustanaka, i u religijskim kolonijama bilo je heretika. Jedna od njih bila je Anne Hutchinson. Anabaptistkinja koja je došla u Novu Englesku kako bi izbjegla prognanstvo u starom svijetu, počela je u svojoj kući održavati ženske kružoke posvećene slobodnoj interpretaciji Biblije. Kako je popularnost kružoka rasla, počeli su sudjelovati i muškarci. Anne je pridobila podršku većine za svoje dobro argumentirane ideje – protivljenje ropstvu Afrikanaca i Indijanaca, kritiku Crkve i inzistiranje na tome da je biti ženom blagoslov, a ne prokletstvo.

Religijski vođe Massachusetts Bay kolonije sudili su joj zbog blasfemije, ali ostala je uz svoje stavove. Napadana je i prozivana instrumentom đavla, a jedan svećenik rekao joj je: “Prekoračila si granicu; radije bi bila muž nego žena, propovjednik nego slušateljica, učitelj nego učenica”. Nakon izgona Anne Hutchinson oformila je 1637. godine skupinu za osnivanje naselja Pocasset. Namjerno su se smjestili u blizini mjesta gdje je progresivni teolog Roger Williams osnovao plantažu Providence, utemeljenu na ideji potpune jednakosti i slobode za sve stanovnike, te prijateljskim odnosima s urođeničkim susjedima. Ova naselja danas su mjesta Portsmouth i Providence u Rhode Islandu. Rano su se udružili u koloniju Rhode Island. Oba naselja navodno su održavala prijateljske odnose sa susjednim urođeničkim narodima, Narragansettima. Naselje Rogera Williamsa zemlju na kojoj su gradili dobilo je na poklon, a Hutchinsonina skupina kupila je zemlju.

Pocasset je u početku imao izabrana vijeća i ljudi su odbijali imati vođu. Naselje je priznavalo jednakost spolova i suđenje s porotom, napustilo smrtnu kaznu, suđenje vješticama, zatvaranje zbog duga i ropstvo, a dopuštalo je i potpunu vjersku slobodu. Druga sinagoga u Sjevernoj Americi izgrađena je u koloniji Rhode Island. 1651. godine jedan član Hutchinsonine skupine prisvojio je moć i uvjerio englesku vladu da mu dodijeli mjesto guvernera kolonije, ali nakon dvije godine stanovnici su ga izbacili mini-revolucijom. Anne Hutchinson je nakon incidenta shvatila da se njezina religijska uvjerenja protive “vladanju”, odnosno autoritetu vlade, pa je u kasnijim godinama razvila političko-religijsku filozofiju sličnu individualističkom anarhizmu. Moglo bi se reći da su Hutchinson i njezini kolege bili ispred svoga vremena, ali u svakom povijesnom razdoblju bilo je priča o ljudima koji stvaraju utopije, ženama koje zahtijevaju jednakost, laicima koji negiraju monopol na istinu religijskih vođa.

Izvan zapadne civilizacije možemo naći mnoge primjere nepatrijarhalnih društava. Neka nedržavna društva namjerno održavaju rodnu fluidnost, npr. ranije opisani Mbutiji. Mnoga društva prihvaćaju rodne podjele, ali nastoje održati jednakost rodova. Neka od tih društava dopuštaju transrodnost – mijenjanje roda ili usvajanje jedinstvenog rodnog identiteta. U lovačko-sakupljačkim društvima “stroga podjela rada među spolovima nije univerzalna… [i u slučaju jednog konkretnog društva] praktički svaku aktivnost važnu za preživljavanje mogu provoditi, a često to i čine, i muškarci i žene”.

Narod Igbo u zapadnoj Africi imao je odvojena zaduženja za žene i muškarce. Žene su bile zadužene za određene gospodarske aktivnosti, a muškarci za druge, i svaka je skupina imala autonomiju nad svojim područjem. Ta područja određivala su tko proizvodi koja dobra, koje životinje pripitomljava i koje odgovornosti preuzima u vrtu i na tržištu. Ako se muškarac miješao u žensko područje ili zlostavljao svoju ženu, žene bi održale ritual kolektivne solidarnosti nazvan “sjedenje na muškarcu” kojim su održavale ravnotežu i kažnjavale prijestupnika. Žene bi se okupile ispred muškarčeve kuće, vičući na njega i vrijeđajući ga kako bi ga posramile. Ako se ne bi izašao ispričati, uništile bi mu ogradu ili vanjska spremišta. Ako mu je prijestup bio dovoljno težak, možda bi mu i upale u kuću, izvukle ga van i pretukle ga. Kad su Britanci kolonizirali narod Igbo, prepoznali su muške institucije i gospodarske uloge, ali ignorirali su ili bili slijepi na ženska područja društvenog života. Kada su žene naroda Igbo na britansku nepriličnost odgovorile tradicionalnim “sjedenjem na muškarcu”, Britanci su, vjerojatno misleći da se radi o ženskom ustanku, pucali na njih i time ukinuli ritual rodnog uravnotežavanja, učvrstivši instituciju patrijarhata u društvu koje su kolonizirali.[8]

Haudenosauni, ili kako ih Europljani zovu – Irokezi, matrilinearno su egalitarno društvo istočne Sjeverne Amerike. Tradicionalno koriste nekoliko načina za uravnotežavanje rodnih odnosa. Dok europska civilizacija rodne podjele koristi kako bi ljude socijalizirala u krute uloge i tlačila žene, queer i transrodne ljude, rodna podjela rada i društvenih uloga među Haudenosaunima ima funkciju održavanja ravnoteže, dodijeljujući svakoj skupini autonomne položaje i moć, dopuštajući veću mogućnost promjene roda nego zapadna društva. Haudenosauni su se stotinama godina koordinirali između mnogih naroda koristeći federativnu strukturu i na svakom nivou organizacije postojala su ženska i muška vijeća. Na onome što bi se moglo nazvati nacionalnom razinom koja se bavila pitanjima rata i mira, muško vijeće donosilo je odluke, ali žene su imale pravo veta. Žene su na lokalnoj razini bile utjecajnije. Temeljna društveno-ekonomska jedinica, “duga kuća”, smatrala se ženskom i muškarci na toj razini nisu imali vijeće. Kad bi muškarac oženio ženu, selio se u njezinu kuću. Žene su bilo kojeg muškarca koji se nije prilično ponašao mogle izbaciti iz “duge kuće”.

Zapadnjačko društvo na “više” razine organizacije tipično gleda kao na važnije i moćnije, što je vidljivo i iz našeg jezika, ali Haudenosauni su bili egalitarni i decentralizirani, pa su “niže” i lokalne razine organizacije, gdje su žene imale jači utjecaj, bile važnije za svakodnevicu. Zapravo, kad među različitim narodima nije bilo nesuglasica, najviše vijeće se dugo vremena ne bi ni sastajalo. Ipak, njihovo društvo nije bilo matrijarhalno: muškarci nisu iskorištavani i podcjenjivani kao što su žene u patrijarhalnim društvima. Svaka skupina imala je autonomiju i načine održavanja ravnoteže. Unatoč stoljećima kolonizacije od strane patrijarhalne kulture, mnoge skupine Haudenosauna održavaju svoje tradicionalne rodne odnose te se i dalje ističu oštrim kontrastom spram rodno-tlačiteljske kulture Kanade i SAD-a.

Nastaviće se

Tags: , , , ,

Category: Anatomija Fenomena

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Anarhija je moguća (6) – Nisu li ljudi prirodno patrijarhalni? [Tema: Anarhizam]

by admin time to read: 7 min
0