Jasan Pogled
Žene poslanici doje u parlamentima civilizovanih država Kod nas se dive zgražavaju što neko dođe u kratkim pantalonama Draga divo umjesto ruke imate masni but ispod koga lipti vaš tjelesni sok na lepršavu haljinu u koju ste se usekali Živjela moja dlakava potkoljenica tema vaše priče kamen našeg spoticanja Živio […]
Nosila si me u naručju Od sreće Pored bajkovitog doma penzionera I pijani momci su se krvlju dokazivali Vikom kao trostruki megafon Ulica je bila žilavo uska Kao pisak koji cijepa rosu Između dva uva Jedno momačko grlo je stalo Kao pjesma Crne su tačke pale uz limene gore Zaglušeno […]
A hoćemo li ikad Stara Zapjevati Na ivici jezera Na nekom jeziku koji malo ljudi zna Mito bekrijo Oćemo li ikad više Zajedno zapjevati Mito I plakati Zoran Rakočević
Valjalo bi Da priznamo danas Da više nema nikakve nade da će djetinjstvo da nam se vrati I da ona škola Ono dvorište na tri ugla One bašte Ono cvijeće po njoj Oni ljudi što se okrenu, osvrnu ovlaš ili jedva jave One žene što se uglavnom nasmiju ili […]
Kako me progoni ona tvoja Galerija jorgovana Prema dvorištu bez znaka Od puteljaka I gnjilih krušaka Gdje je nekad i jedna džanja bila I paviljon kokošaka Kao da je od kamenja bila Kad ih ubrah Kao da je od širokih linija sveske bila Kad ih u herbarijum sahranih Kao da […]
Nedavno je u Podgorici boravio kompozitor i multiinstrumentalista Goran Trajkoski. Nakon rada na muzici za predstavu “Bura” podgoričkog CNP-a u režiji Dejana Projkovskog, naš kolega je razgovarao sa ovim umjetnikom o njegovim pank korjenima, duhovnosti, njegovoj prebogatoj karijeri i onom što od njega tek možemo očekivati Gorane, kada si počeo […]
Smrt je najveća nepoznanica ljudskog života i intelekta, maglovita tama iz koje se ne izlazi, avet velika kao kosmos, koja ima nekakvu sposobnost da samo otkuca svoje, u trenutku; samo se desi, zagrmi i prepolovi vrijeme. Smrt Milovana Ćetkovića spada u one najneobjašnjivije fenomene življenja. Objašnjava nam koliko smo […]
Otužni odrazu na površini mulja, a ne sunca Klupko zamotano oko ničega Knjigo bez ijednog slova Razgovoru bez misli i riječi Gasovita planeto bez ose rotacije Bezvodna zemljo Namjero bez daška vatre Pustinjo beslovesna Besplameni pokretu rukom Kišo što na zemlju ne padneš nego ispariš tri metra ranije Spoljoštena glistolika […]
Pišem o Brkici, čovjeku čiju sam fotografiju godinama gledao u novinama, uz njegovu redovnu kolumnu. Ozbiljan, nedovoljno reći. Jer ta fotografija je značila – britak, duhovit, sve je ljudi jednostavno, ja vam govorim. Godinama smo se javljali jedan drugom, zahvaljujući navici moje familije da se čitaju novine, kao dva […]
preživjeli smo sopstvenu glupost smaka dvadesetprvog decembra sad čekamo jos veću glupost tridesetprvog decembra u samo deset dana gluposti dvije veće od zemlje a kolašin ukrašen čeka ko kurva veliki sat na trgu što četrdeset godina pokazuje tačno vrijeme osam i dvadeset u svako doba dana usjajen lampionima koketira sa […]