Crvena Ema [4] – Sve dok živim boriću se

| April 30, 2012 | 0 Comments

Grafit u Montrealu, Kanada

Ponekad pomislim da se ništa ne dešava slučajno. Pa ni ova priča o Emi Goldman koju upravo sada i ovdje prenosim.
I prije nekoliko dana, gledao sam film „V for Vendeta“, tip sa maskom i Natali Portman, bez kose. I kada glavni lik, maska, koji se bori protiv tiranije u budućoj Britaniji, pita Natali za ples, ona mu kaže: zar ćeš sada da plešeš, u predvečerje tvoje revolucije? Pogađate šta je odgovorio. Rekao je: Revolucija bez plesa je revolucija koju ne vrijedi dizati.
Ništa nije slučajno.

Godinu dana nakon Homestada, Sjedinjene Američke Države bile su na ivici ekonomskog kolapsa. 600 banaka je zatvoreno, 15.000 komapnija se ugasilo, a broj nezaposlenih se kretao od 800.000 do tri miliona. Mislim da je panika iz 1893. godine najvažniji fenomen u modernoj američkoj istoriji, kao i u modernom američkom radikalizmu. Depresija je pokazala da je industrijalizacija kreirala ogroman jaz između bogatih i siromašnih, što je bilo veoma opasno. Goldman pomaže da se organizuju masovni protesti i demonstracije gladnih. Tada sam bio potpuno uz nju. I dobro se sjećam 21. avgusta 1893. i nje koja vodi marš hiljada nezadovoljnih kroz njujorški Union Skver noseći crvenu zastavu. Ema govori gladnim radnicima: “Idite u ulice gdje žive bogataši. Tražite posao. Ako vam ne daju posao, tražite hljeb. Ako vam ne daju hljeb, uzmite hljeb.”

Želite li hljeb, idite i uzmite ga! Ako umirete od gladi, idite i uzmite hlleb! Neka vas restorani nahrane! Neka vam bakalnice daju hranu! Bila je veoma moćna i snažna u svojim govorima, ljudi su bili impresionirani. Sa samo 24 godine Goldman je prepoznata kao profesionalni agitator. Govorila je o zdravstvenom osiguranju, ohrabrivala je nezaposlene da uzmu stvari u svoje ruke…Slika hiljada radnika koji idu od vrata do vrata tražeći hranu – sama pomisao na to plašila je vlasti. Uhapšena je zbog iniciranja protesta i poslata u zatvor na godinu dana. Iskoristila je to vrijeme da se obrazuje – donosio sam joj knjige Emersona, Toroa, Vitmana. Takođe je učila da bude medicinska sestra. Kada je puštena u ljeto 1894. godine sačekala je gomila od oko 2.800 pristalica. Rekla im je da je bila zatvorena jer je govorila. I da namjerava da govori opet.

Ema Goldman, zatvorske fotografije

I opet kreće na govorničke turneje. Govori o psihološkoj represiji i Sigmundu Frojdu, o braku, seksu i ženskoj emancipaciji. Ema Goldman postaje priča kojom pošteni Amerikanci plaše djecu. Njeni govori o slobodnoj ljubavi asocirali su na slobodni seks. “Zahtijevam nezavisnost za žene! Njeno pravo da podrži sebe, da živi za sebe, da voli onoga koga joj drago, koliko joj je drago! Zahtijevam slobodu za oba pola. Slobodu akcije. Slobodu ljubavi. I slobodu materinstva.”

Bila je potpuno neprihvatljiva. Ne samo za birokrate. Za progresivne ljude, za obrazovane ljude, za sve. Jedan rođak mi je govorio – “šta ćeš ti sa njom, čuješ li ti o čemu govori, hoćeš li sjutra da slobodna ljubav postane naša stvarnost,  po ulicama i parkovima da se svi, da oprostiš, svuda…”

Ema Goldman govori

Govorila je:
“Destrukcija i nasilje! Kako da obična osoba zna da je neznanje najnasilinij element u društvi, da je njegova moć destrukcije upravo ono protiv čega se anarhizam bori? Niti je svjesna da anarhizam, čiji su korijeni dio prirodnih sila, ne uništava zdravo tkivo nego parazitske izrasline koje se hrane životnom esencijom društva. On samo čisti zemlju od korova tako da ona može konačno da da zdrave plodove.”
Govorila je:
“Neko je jednom rekao da je potrebno manje mentalnog napora za osuđivanje nego za mišljenje. Raširena mentalna ravnodušnost, toliko dominantna u društvu, dokazuje da je ovo zaista istina. Umjesto da zaroni u dubinu bilo koje ideje, da istraži njenu suštinu i značenje, većina ljudi će ih ili osuđivati ili će se pouzdati u neke površne ili jednostrane definicije nebitnog”.
Govorila je:
“Religija, gospodarica ljudskog uma; Vlasništvo, gospodar ljudskih potreba; Vlada, gospodarica ljudskog ponašanja, predstavljaju uporište ljudskog ropstva i svih strahota koje ono zahtjeva”.
I ovo:
“Škole pod pokroviteljstvom države su za dijete isto što i zatvor za optuženike, kasarna za vojnike, mjesta na kojima se koriste sva sredstva da se slomi volja djeteta, te da se oblikuje, mijesi i gnječi u nešto sasvim strano sebi samom.”

(nastaviće se)

Tags: , , , , , , , ,

Category: Hronike Otpora

Bash

About the Author ()

Bash je pseudonym. Pravo ime je poznato redakciji. Govori se da ima veza sa B. Travenom, i dzunglama Juzne Amerike, ali je to potpuno proizvoljna i nepotvrdjena vijest. Osnovna osobina – potpuna i cjelovita kontradiktornost. Jedno govori danas sjutra sasvim suprotno i ne nervira se. Kaze, nebo je tu, mi smo tu, u cemu je problem, gospodo?

Leave a Reply

Crvena Ema [4] – Sve dok živim boriću se

by Bash time to read: 3 min
0