Dejvid Kristal – Smrt jezika [Knjiga dana]

| June 14, 2019 | 0 Comments

Dejvid Kristal
Smrta jezika
XX vek, Beograd

Dej­vid Kri­stal (David Crystal, 1941) je du­go­go­diš­nji pro­fe­sor na­u­ke o je­zi­ku i tre­nut­no sva­ka­ko je­dan od naj­ve­ćih auto­ri­te­ta na po­lju lin­gvi­sti­ke. Sa­rad­nik je va­žnih struč­nih ča­so­pi­sa, pri­re­đi­vač Kem­brič­ke en­ci­klo­pe­di­je i autor broj­nih ra­do­va iz do­me­na kli­nič­ke lin­gvi­sti­ke, a ba­vio se i pro­ble­mom usva­ja­nja je­zi­ka kod de­ce. Va­žni­je knji­ge: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike (1991, prevod na srpski objavljen 1988), Kem­brič­ka en­ci­klo­pe­di­ja je­zi­ka (1997, pre­vod na srp­ski ob­ja­vljen 1996), Kem­brič­ka en­ci­klo­pe­di­ja en­gle­skog je­zi­ka (1995) i En­gle­ski kao svet­ski je­zik (1997). Knjiga  Smrt jezika (Language Deaths, 2000) sadrži sledeća poglavlja: I. ŠTA JE SMRT JEZIKA?,II. ŠTA SE NAS TO TIČE?, III. ZAŠTO JEZICI UMIRU?, IV. ODAKLE DA POČNEMO?,V. ŠTA SE JOS MOZE UČINITI? Na kraju je dat indeks dijalekata, jezika, jezičkih porodica i etničkih grupa.

 

Narod bez jezika je narod bez srca

Studija „Smrt jezika“ jednog od najpoznatijih britanskih i svjetskih lingvista Dejvida Kristala otkriva dramatične podatke o ugroženosti i nestajanju velikog broja jezika u procesima globalizacije i novim uslovima komuniciranja.

Izvor: Pobjeda

Veliki broj jezika svijeta nalazi se u kritičnom stanju i prijeti im potpuni nestanak. S obzirom da su jezici izraz identiteta naroda Kristal o ugroženosti jezika govori primarno sa stanovišta identiteta, što je posebno apostrofirao i na predavanju u Podgorici prije nekoliko godina koje je na ovu temu organizovao Institut za crnogorski jezik i književnost, uz podršku Ministarstva nauke.

Izraz „smrt jezika“ (language death) zvuči dramatično i neopozivo, kao i svaki drugi u kom se ova neugodna riječ javlja, kaže Dejvid Kristal u uvodnom dijelu svoje istoimene studije, predočavajući na samom početku ovog teorijskog istraživanja sav značaj i ozbiljnost alarmantnih rezultata o ugroženosti i nestajanju pojedinih jezika kroz istoriju, s posebnim akcentom na savremene aspekte ugroženosti.

Dejvid Kristal je naučnik, pisac, urednik i dugogodišnji profesor lingvistike na Univerzitetu u Redingu, te počasni profesor lingvistike na Univerzitetu u Bangoru . Č lan je Britanske akademije. Nesumnjivo je jedan od najpoznatijih svjetskih lingvista i jedan od najvećih autoriteta u oblasti jezika. Do danas je napisao i priredio više od 120 knjiga, među kojima i renomirane enciklopedije u izdanju Univerziteta u Kembridžu: Enciklopedija jezika i Enciklopedija engleskog jezika, te naslovi kao što su Enciklopedijski rječnik moderne lingvistike, Smrt jezika, Engleski kao svjetski jezik, Budućnost jezika itd., kao i više stotina naučnih i stručnih radova iz oblasti lingvistike, semantike, fonetike, fonologije, stilistike, leksikografije i internet lingvistike. Danas je jedan od vodećih aktivista međunarodne Fondacije za ugrožene jezike. Studija Smrt jezika prof. Kristala objavljena je u Cambridge University Press, a za poznatu biblioteku „XX vek“, čiji je osnivač i urednik Ivan Čolovićsa engleskog je prevela Aleksandra Bajazetov- Vučen.

U studiji Smrt jezika D. Kristal načelno ispituje samu definiciju „smrti jezika“, zatim kretanje svih registrovanih i postojećih jezika svijeta, razmjere problema same ugroženosti i nestajanja jezika u svim značajnim i dominantnim segmentima, uticaje faktora okruženja u izazivanju ili sprečavanju ugroženosti i nestajanja, zatim pitanja jezika kao izraza identiteta naroda i bogatstva različitosti i na kraju centralno pitanje zašto jezici umiru. I na kraju interesovanje same zajednice čiji jezik je ugrožen i šta se može učiniti na očuvanju i zaštiti ugroženih jezika i ugroženih kultura s posebnim naglaskom na ulogu lingvistike, ekspertskih timova i međunarodnih fondacija i foruma.

REALNOST

U prvom poglavlju „Šta je smrt jezika“ Dejvid Kristal smrt jezika definiše kao identifikaciju sa umiranjem samog čovjeka. Jer, ako ste izgubili jezik, izgubili ste sebe, jer jezik je čovjek koji živi jezikom, to je „mrlja krvi“, kako kaže Nikita Stanesku, koja govori. Ako čovjek, ili narod izgube svoj jezik, oni su otkinuti od prošlosti, oni su se stopili s tišinom i vječnim zaboravom. U jeziku, kako kaže Emerson obitava duh nekog naroda . Duh naroda izvodimo iz jezika, to je mozaik u kojem je stoljećima svaki pojedinac nekog naroda ugradio svoj kamen. Jedan od najvećih modrnističkih pjesnika XX stoljeća, Ezra Paund smatrao je da srž ljudske mudrosti nije sadržana u jednom jedinom jeziku, niti jedan jedini jezik može da izrazi sve vidove i sve nijanse ljudskog znanja.

Jezik umire, kaže Kristal, kad njime više nema ko da govori, pojava smrti jezika je naša realnost, i dok pravi arhiv ostaje i kad arhivar umre, arhiv nezabilježenog, ili nesnimljenog jezika nestaje onog trena kad umre poslednji govornik, i to nestaje zauvijek. Kad nestane jezik koji nikad ni na koji način nije dokumentovan, to je kao da nikad nije ni postojao.

Profesor Kristal u svojoj studiji navodi najčešće citirane stavove u koje spadaju istraživanja britanskog lingviste Majkla Krausa, koji na osnovu statističkih istraživanja zaključuje da je „uvjerljiva procjena da će, s obzirom na današnje trendove, u XXI vijeku izumrijeti, ili se naći na „ivici smrti“ 90 odsto jezika čovječanstva. To znači da je od ukupnog broja jezika na planeti samo oko 600 jezika „na sigurnom“. Iako su među pojedinim stručnjacima različite procjene ozbiljnosti ovakve situacije iz britanske Fondacije za ugrožene jezike objavljene su dvije sljedeće procjene:

1.) Većina jezika svijeta nalazi se u kritičnom stanju i ne prijeti im samo opadanje, već i potpuno gašenje.

2.) Više od polovine svih jezika svijeta nalazi se na samrti, odnosno ne prenosi se uspješno sljedećoj generaciji.

ČINJENICE

Kao srednju procjenu D. Kristal navodi u svojim istraživanjima gubitak od 50 odsto ukupnog broja jezika tokom sljedećih sto godina. Pedeset posto, dakle, to su tri hiljade jezika. Sto godina to je 1.200 mjeseci, a to znači, zaključuje Kristal, da će otprilike na svake dvije nedjelje umrijeti po jedan jezik, i to nije mnogo daleko od istine. Na ovakve procjene reagovao je UNESKO, novembra 1993. godine usvajanjem „Projekta za ugrožene jezike“ i „Crvene knjige ugroženih jezika“. Dvije godine kasnije na Univerzitetu u Tokiju osnovan je Međunarodni dokumentacioni centar za ugrožene jezike, a iste godine u SAD-u ustanovljen je Fond za ugrožene jezike sa programskom izjavom:Tačno je da su jezici odumirali tokom čitave naše istorije, ali nikad u ovakvim razmjerama. Kao ljudi kojima je jezik struka moramo da se suočimo s neumitnom činjenicom da veliki dio onoga što mi proučavamo danas budućim generacijama uopšte neće biti dostupno.

UZROCI

Mnogobrojni su uzroci i uticaji koji vode ka ugroženosti i nestajanju jezika, ali se oni prema analizama Kristala odvijaju prvenstveno preko faktora koji ljude ugrožavaju fizički i faktora koji utiču na kulturu. U prvom slučaju do ugroženosti, ili izumiranja jezika dolazilo je iz jednostavnih razloga slabljenja, ili izumiranja pojedinih govornih grupacija usljed ekonomskih razloga, ratova, slučaja genocida i sl. A u drugoj grupi faktora prof. Kristal nalazi vrlo složene sociolingvističke razloge vezane za izumiranje pojedinih jezika kao što su kulturna asimilacija, prelaženje iz jednog jezika u drugi. Sami govorniciindigenih jezika u svojim jezicima vide znak zaostalosti, zatim zbog „folklorizacije jezika“, tj. gubljenja diskurzivne matrice i stilskog registra, zatim, govornici jednog jezika često su pokušavali i uspijevali da Salome govornike nekog drugog jezika, kao u mnogim slučajevima istorije kolonijalizma, što je predstavljalo ubistvo jezika ili „lingvicid“.

Dešava se da društveno politički razlozi potisnu čisto lingvističke argumente, pa se onda, navodi Kristal, srijećemo s nastankom jezičkih sistema čiji govornici mogu da razumiju jedni druge, ali ti sistemi ipak važe kao različiti jezici .U tom smislu Kristal navodi primjer statusa koji imaju švedski, danski i norveški; oni se, svi, naravno, računaju kao zasebni jezici, iako pripadnici ovih zajednica mogu da razumiju jedni druige u znatnoj mjeri. Kristal navodi i primjer nekadašnjeg srpskohrvatskog što je “naziv koji se svojevremeno koristio za nekoliko varijeteta na teritoriji bivše Jugoslavije, ali je poslije ratova u SFRJ i nastankom nezavisnih država ovaj naziv zamijenjen imenima hrvatski, crnogorski, bosanski i srpski.

https://portalanalitika.me/clanak/299919/narod-bez-jezika-je-narod-bez-srca

 

 

Dejvid Kristal: SMRT JEZIKA

«Smrt jezika» – to zaista strašno zvuči, baš kao i smrt čoveka. Sa jezicima veoma često umiru i kulturna nasleđa pojedinih naroda i etničkih grupa. Tokom sledećeg veka neumitno će prestati da postoji više o 50% svih današnjih jezika sveta, a kroz nekoliko vekova može se desiti da svi ljudi na planeti govore jednim jedinim jezikom. Dejvid Kristal, jedan od vodećih svetskih lingvista našao se, kako priznaje, u nedoumici da li stajati po strani i posmatrati umiranje civilizacija ili se angažovati i, u okviru svojih mogućnosti, sve učiniti da se taj proces bar uspori. Odlučio se za ovo drugo i danas je jedan od vodećih aktivista međunarodne Fondacije za ugrožene jezike. Njegova knjiga «Smrt jezika», koja se bavi ovim problemom, pisana je interesantno i dramatično, sa primerima od kojih se prosto naježite. I još nešto: mišljenje je esperantista, u skladu sa mitom o Vavilonskoj kuli, da će jedan i jedini jezik na svetu doprineti sporazumevanju i jedinstvu među ljudima i narodima. Ali, zar iskustvo nedavnih južnoslovenskih krvavih ratova između naroda koji govore istim jezikom to bar malo ne opovrgava?

Nedim Sedimović

http://www.nedimsejdinovic.com/predlozi-za-%C4%8Ditanje/dejvid-kristal-smrt-jezika/

Tags: , , , ,

Category: Notes

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Dejvid Kristal – Smrt jezika [Knjiga dana]

by admin time to read: 7 min
0