Drmanje kaveza

| January 2, 2019 | 0 Comments

‘Ajde da se ne foliramo. Jesmo li u kavezu – jesmo. A kad smo već u kavezu, iako smo slobodari naslonjeni na slobodarsku tradiciju, ‘ajde da drmamo kavez…
‘Ajde da se ne lažemo. Je li ovo kavez-jeste. A kad je već kavez, nemojmo biti oportunisti u kavezu, makar zadrmajmo kavez. Biti u kavezu, pa još biti oportunista u kavezu, dvostruki je kavez…
Prvo i prvo: shvatite da ste u kavezu. Drugo i drugo: ne mirite se s time što ste u kavezu. Treće i treće: drmajte kavez. To su neka pravila u vezi sa pobunom u kavezu.
‘Ajde da se ne glupiramo: ko drma kavez, ima čemu da se nada. Ko ne drma kavez, može da se nada jedino kavezu…
Oni što miruju u ovom đukanovićevskom ili vučićevskom kavezu, mirovali bi u svim kavezima. Takvi su,‘ ajde da se ne pravimo luđi nego što jesmo, u većini. I ta većina voli kavez. Kao što voli sopstveni strah ili sopstveni prdež. Ono: pomalo smrducka, ali je makar rođeno i toplo je…
Oni što nirvanišu u pomenitim kavezima naći će smirenje u svim kavezima ovoga svijeta. Uživaće i tako i ovako u svim prljavim baricama i još će ubjeđivati i druge da osim prljavštine i barica ničega nema. Ni u kavezu, ni izvan njega…
Stoga, drmajmo kavez. Ko drma kavez, taj će makar pokazati da je živ. A ko je živ, taj će makar dokazati da neće da životari u kavezu. Jer život i kavez: nekako ne ide. Osim ako je kavez život, a valjda nije…
Oni koji odumiru u kavezu, a tih i takvih je, da se ne glupiramo- većina, odavno su ubijedili sebe, a ubjeđuju i druge, da je životarenje život. A oni koji kažu da je životarenje život, zakleće se u svoj rođeni kavez i svom rođenom kavezu, da je kavez- sloboda. Sloboda sa rešetkama…
Zbog toga treba drmati kavez. I kad pomislimo da smo odistinski i tradicionalni slobodari i da nikada ne bismo pristali da budemo u kavezu, ipak, stalno i istrajno: drmajmo kavez. Jer, ipak smo u kavezu, da se ne lažemo…
Sad, od kada smo u kavezu, to nije sigurno. Rođeni smo da ne budemo u kavezu: sigurno je. A da smo od rođenja u kavezu: i to je sigurno. Eto, samo zbog toga i u ime toga: drmajmo kavez…
‘Ajde da ne budemo mutavi kod jezika i slijepi kod očiju: biti u zatvoru, na primjer, nije sramota. Osim ako ste neka prevejana lopina i ogavni razbojnik. Kao što su oni koji su nas smjestili u kavez. Htjedosmo reći: i zatvor je za ljude, ali za ljude nije kavez. Osim za one koji su, o sramote, u većini i koji sopstvenu sreću traže među polutanima u kavezu. Ti i takvi mole kavez, a ne Boga, da budu doživotno u kavezu, jer su sebe izgradili prema potrebama kaveza kojem su od postanja zavjetovani…
Oni koji u kavezu vide slobodu, opasniji su za slobodu od onih koji su od svega ovoga napravili kavez. Jer, oni koji u kavezu vide slobodu, napravili su ove koji su od ovoga napravili kavez. Oni koji su od ovoga napravili kavez jednoga dana će otići. Ovako ili onako. A oni koji su napravili ove koji su od svega ovoga napravili kavez, nikada neće otići. I nikada neće izaći iz kaveza. I nikada neće prestati da ubjeđuju sve oko sebe da je kavez jedina sloboda…
I zbog toga, kad smo već tu gdje jesmo, drmajmo kavez. Što jače, što istrajnije, što duže. Ukoliko zadrmamo kavez, pokazaćemo da je kavez kazna nedostojna slobodnog čovjeka i da se za slobodu i za dostojanstvo treba boriti, pa makar i u kavezu…
Oni koji su nas strpali u đukanovićevski i vučićevski kavez, tretiraju nas kao životinje. Nego kako…Kao cirkuske životinje koje donose životinjski profit. Dakle, kada smo već životinje, budimo makar divlje životinje i drmajmo kavez svom snagom naše divlje siline, naše neukrotive pameti…
Oni koji su prihvatili da budu cirkuske životinje, ubjeđivaće nas da smo divlje životinje i prijetiće nam da će nas zatvoriti u kavez. Kao da već nijesmo u kavezu. A kakva li je razlika između malog i malo većeg kaveza? U malom kavezu je možda malo više slobode nego u velikom kavezu. Eto razlike. Zbog toga: drmajmo kavez…
Oni koji su sudbinski vezani za kavez misle da je sloboda divljaštvo i da je drmanje kaveza primitivizam. Ta misao ih vodi do zaključka da je čovjek majmun, a majmun čovjek. Ako je već kao što jeste: drmajmo kavez da se ne bismo više majmunisali…
U drmanju đukanovićevsko- vučićevskog kaveza proći će mnogi naši dani. I neka prođu. Jer samo kavez koji se drma može nagovijestiti slobodu koja se sprema…

Tags: ,

Category: Notes

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Drmanje kaveza

by Boris Jovanović time to read: 3 min
0