Protivim se društvenom poretku u kojem je moguće da jedna osoba koja ne čini apsolutno ništa korisno ima milione, dok milioni ljudi rade po cijeli dan i jedva imaju osnovne životne potrepštine.
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.
Pravedno je izvoditi akcije koje će spriječiti kriminalne činove države, baš kao što je ispravno prekršiti saobraćajne propise da bi se spriječilo ubistvo.