Gornji Kono
Ožiljak u grudima, brda –
Ulica, skoro zarasla
Kuće kapetana koji se nijesu vratili, stable
Lovorike prepokrivaju prozore
Miruje voda u gustijernama
U crnom, žene na teracama
Razgoljeli mijenduo
I zlatne pruge po kupusu
Uđem li
Srest će me apatičnost kokoši, mačka
Posljednja večera na zidu
I suhi porcelan na kredenci.
Jedan bor mirnih iglica
Godinama toči pročelje sedrasto
Njegov ubogi rad
Motri zmija sa dna zida.
Kroz praznu triforu
puste se nebo i Srđ
Dole, u slanoj desnoj hridi
Strći zub Lovrijenca
A starački rs zimskog mora
Oduzima glas šutnji.
Milan Milišić
Milan Milišić (Dubrovnik, 6. jula 1941. – Dubrovnik, 5. oktobra 1991.), dubrovački književnik i prevodilac. Školovao se u Dubrovniku i Beogradu, gdje je na Filološkom fakultetu završio odsjek svjetske književnosti. Bio je poet-in-residence na Sveučilištu NYU (New York University) i na Amherst-u u SAD-u.
Milišićev obimni i raznovrsni književni rad obuhvata poeziju, eseje, putopise, dramska djela i književne reportaže. Bio je prevodilac s engleskog jezika. Između ostalih preveo je neka od djela Tolkiena (zajedno s Mary Martin), Robert Frosta i Harold Pintera. Dubrovačko Kazalište “Marin Držić” je 1975. godine izvelo Milišićevu dramu “Lov na bljedolikog”. Uređivao je omladinski list “Laus” i časopis “Dubrovnik” i radio kao kazališni dramaturg. Bio je član Društva hrvatskih književnika i hrvatskog Centra PEN-a.
- godine je dubrovački omladinski list Laus objavio Milišićev tekst “Život za slobodu” za koji ga je dubrovački SUBNOR optužio za napad na tekovine socijalizma i NOR-a”. Milan Milišić je osuđen na godinu dana i šest mjeseci uvjetne zatvorske kazne.
Poginuo je tokom opsade Dubrovnika (1991.) kada je granata pala na njegov stan.
Više o pjesniku:
