Anatomija Fenomena

Hladi vam se doručak [Tema: Doručak]

 

Ako je vaše ime Ana, kaže gospodin Blenk glasom drhtavim od emocija, ko je onda ovo? I njeno je ime Ana, zar ne?

Da, kaže žena, pažljivo posmatrajući portret, kao da se priseća nečega što izaziva podjednako snažna ali oprečna osećanja odbojnosti i nostalgije. To je Ana. Ja sam, takođe, Ana. To je moja slika.

Ali, zamuca gospodin Blenk, ali devojka na slici je mlada. A vi imate sedu kosu.

Vreme, gospodine Blenk, kaže Ana. Shvatate smisao vremena, zar ne? Ovo sam ja pre trideset i pet godina.

Pre nego što gospodin Blenk dobije priliku da progovori, Ana vraća svoj portret iz mladih dana na gomilu fotografija.

Hladi vam se doručak, kaže ona, bez reči izlazi iz sobe, i trenutak kasnije vraća se gurajući kolica na kojima je poslužavnik sa hranom, koja smešta pored kreveta.

Obrok se sastoji od čaše soka od narandže, parčeta tosta s buterom, dva poširana jajeta u beloj činijici, i čajnika eri grej čaja. Kada dođe trenutak, Ana će pomoći gospodinu Blenku da ustane sa stolice, povešće ga do kreveta, ali mu najpre dodaje čašu vode i tri pilule, jednu zelenu, jednu belu i jednu ljubičastu.

Šta mi je? Pita gospodin Blenk. Jesam li bolestan?

Ne, daleko od toga, kaže Ana. Lekovi spadaju u tretman.

Ne osećam se bolesnim. Malo sam umoran, imam vrtoglavicu, ali nije to ništa strašno. S obzirom na moje godine, to stvarno nije strašno.

Uzmite lekove, gospodine Blenk. Onda možete da doručkujete. Mora da ste veoma gladni.

Ali ja ne želim da uzmem lekove, odgovara gospodin Blenk, tvrdoglavo ostajući pri svome. Ako nisam bolestan, neću da uzmem te proklete pilule.

Umesto da se obrecne na gospodina Blenka posle ove drske i agresivne izjave, Ana se saginje i ljubi ga u čelo. Dragi gospodine Blenk, kaže. Znam kako se osećate, ali obećali ste da ćete piti pilule svakoga dana. Takav je dogovor. Ukoliko ih ne pijete, tretman neće uspeti.

Obećao sam? kaže gospodin Blenk. Kako da znam da mi govorite istinu?

Jer sam to ja, Ana. Ja vas nikada ne bih lagala. Suviše vas volim da bih to uradila.

Pominjanje reći volim smekšava njegovu rešenost i gospodin Blenk namah odluči da popusti. U redu, kaže, uzeću pilule. Ali samo ako me ponovo poljubite. Dogovoreno? Samo, to sada mora da bude pravi poljubac. U usta.

Ana se smeši, ponovo se saginje i ljubi gospodina Blenka pravo u usta. S obzirom na to da poljubac traje dobre tri sekunde, ne bi se mogao okarakteristati kao čisto prijateljski, no i pored toga što nije bilo dodira jezicima, ovaj bliski kontakt u telu gospodina Blenka izaziva nagoveštaj seksualne nadraženosti. Ana se još nije ni sasvim uspravila a on već počinje da guta pilule.

Sada sede jedno pored drugog na ivici kreveta. Ispred njih su kolica s hranom, i dok gospodin Blenk ispija svoj sok od narandže, uzima zalogaj tosta i prvi gutljaj čaja, Ana mu levom rukom nežno masira leđa i pevuši melodiju koju on nije u stanju da prepozna ali koju zna odranije, ili ju je nekada znao. Potom se obrušava na poširana jaja, buši žumance vrhom kašike pa zahvata njome malo mešavine žumanca i belanca, ali kada pokuša da podigne kašiku i prinese je ustima, zbunjen je kada otkrije da mu ruka drhti. Nije reč o blagom drhtanju, već o snažnim trzajima koje nije u stanju da kontroliše. Kada stigne na nekoliko centimetara od usta, spazam je toliko jak da najveći deo onoga što je na kašici pada na tacnu.

Da li želite da vas hranim? pita Ana.

Šta je sa mnom?

Nije to ništa zabrinjavajuće, odgovara ona, i tapka ga po leđima pokušavajući da ga u to uveri. Normalna reakcija na tablete. Proći će za nekoliko minuta.

Lep ste mi tretman zapržili, mrmlja gospodin Blenk samosažaljivim, skrhanim glasom.

Iz najbolje namere, kaže Ana. To neće doveka trajati. Verujte mi.

I tako gospodin Blenk dopušta Ani da ga hrani, i dok ona smireno obavlja taj posao, dok kašikom zahvata zalogaje poširanog jajeta, prinosi šolju čaja njegovim usnama, briše ih papirnom salvetom, gospodin Blenk počinje da razmišlja o tome kako Ana nije žena, već anđeo, ili, ako hoćete, anđeo u liku žene.

Zbog čega ste toliko ljubazni prema meni? pita on.

Zato što vas volim, kaže Ana. Jednostavno.

 

Pol Oster

Putovanja u Skriptorijum

Geopoetika Beograd

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.