Kad sam gladan – jedem, kad se umorim – spavam [Tema: Zen]

| July 3, 2013 | 1 Comment

Dvije zenovske priče sasvim jasno pokazuju da je  neiskrivljena i necerebralna percepcija stvarnosti suštinski sačinitelj iskustva zena. Prva je priča o učiteljevom razgovoru s nekim kaluđerom:

»Pokušavaš li ikad da disciplinom dođeš do istine?«
»Pokušavam.«
»Šta činiš?«
»Kad sam gladan — jedem, kad se umorim — spavam.«
»To svi rade; može li se kazati da čine što i ti?«
»Ne može.«
»A zašto?«
»Zato što dok jedu, ne jedu već razmišljaju o raznim drugim stvarima, te tako dozvoljavaju da budu uznemireni; kad spavaju, ne spavaju već sanjaju o hiljadu i jednoj stvari. Eto, zato mi nisu slični.«

Priči skoro i nije potrebno objašnjenje. Gonjen nesigurnošću, pohlepom, strahom, prosječni čovjek stalno zapada u mreže maštarija (toga ne mora biti svjestan)  u kojima svijetu pridaje svojstva što ih sam u njega projektuje, a koja u svijetu ne postoje. Ovo je bilo tačno  u vrijeme kada se ovaj razgovor odigrao, ali je kudikamo  tačnije danas kad skoro svako gleda, sluša, osjeća i  isprobava svojim mislima, a ne onim silama u sebi koje su kadre  da vide, čuju, osete i probaju.

Druga podjednako otkrivačka tvrdnja jeste ona koju je izrekao izvjesni učitelj zena:
»Dok nisam bio prosvijetljen, rijeke bijahu rijeke a planine bijahu planine. Kad  sam počeo da se prosvetljujem, rijeke više nisu bile rijeke  i planine nisu bile planine. Sad, nakon prosvjetljenja, rijeke su opet rijeke i planine su planine.«

Ponovo zapažamo  nov pristup stvarnosti. Prosječni čovjek nalik je čovjeku  u Platonovoj pećini koji vidi samo sijenke pa pogrešno  smatra da su one stvarnost. Kad uvidi svoju grešku, zna  jedino da sijenke nisu stvarnost. Ali kad se prosvijetli, on  je napustio pećinu i njenu tamu i izašao na svjetlost:  tu vidi stvarnost a ne sijenke. Budan je. Dokle god je  u tami, ne može da shvati svjetlost (kao što kaže Biblija: »Svjetlost sja u tami a tama je ne poznaje«). Kad  jednom izađe iz tame, on shvata razliku između načina  na koji je svijet sagledavao kao sijenke i načina na koji  ga sagledava sad — kao stvarnost.

Zen stremi spoznaji čovjekove prirode. On pokušava da »spozna sebe«. Ali ova spoznaja nije »naučna«spoznaja modernog psihologa,  to je  puno iskustvo kroz koje onaj koji spoznaje i ono što se  spoznaje postaju jedno. Kako to Suzuki kaže: »Osnovna  misao zena jeste: doći u dodir sa unutrašnjim djelovanjem sopstvenog bića i to na najneposredniji način, bez  pribjegavanja ičemu spoljašnjem ili nadodatom.«

 

 

 

 

 

Tags: , , ,

Category: Anatomija Fenomena

About the Author ()

Voli da briše članke...

Comments (1)

Trackback URL | Comments RSS Feed

  1. Ivana says:

    Zato ne -raditi na sebi-, već raditi -sa sobom-.

Leave a Reply

Kad sam gladan – jedem, kad se umorim – spavam [Tema: Zen]

by admin time to read: 2 min
1