Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče.
Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja.
Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook.
Osjećam kako isklijava strah u koljenima.
Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži.
Nad glavom krstare ptičurine.
Voda iz kamena kaplje.
Hoće li se vratiti?
Hoće li me poznati?
Da li će me povesti sa sobom?
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Miloš Crnjanski i Anica Savić (Rebac) u svetlu Crnjanskove intertekstualne autofaktocitacije [Tema: Crnjanski]
- Dvanaest gnevnih ljudi – 12 Angry Men [Zlatni medved – 1957]
- Vaclav Nižinski – Dnevnik [Gradac – Alef 24]
- Anne Sexton – Bosonoga [Tema: Antologija svjetske poezije]
- Nemoj mi govoriti da sam kučkin sin, ja sam Arturo Bandini! [Tema: Fante]