Kapi – Kirilo

| February 17, 2013 | 0 Comments

Kirilo – zaziva starica unjkavim uplašenim glasom.
Reci, majko – kaže Kirilo zadihan, punačak, suznih očiju.
Donesi mi da nečim otrem usta – kaže iznemoglo starica podupirući se krhkim laktovima.
Glava joj okruglasta, mala, sasušena kao mušmula.
Oko glave tanka pletenica umrlih sivkastih vlasi.
Vavoli bezubim ustima, žmirka upaljenim kapcima.
Kada joj je donio jabuku, rumenu i sočnu, bila je izdahnula.
Oblačić bivšeg života treperio je nad njom.
Jabuku je stavio na jastuk, pored ispošćenog lica staramajke.
Sahranio je odavno već.
Smežurana jabuka je još uvijek na jastuku.
Noću se Kirilo budi, zažiže lampu i gleda mrtvu jabuku.
Do trećih pjetlova.

 

 

 

 

 

Tags: , , ,

Category: Art

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Art

Kapi – Kirilo

by Boris Jovanović time to read: <1 min
0