Pokušavaš, ne ide.
Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi.
Ni o brodovima koji tonu.
Ni o vozovima koji se survavaju.
Ni o djeci koja kolju.
Ni o psima koji govore.
Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke.
Ni da je more slano.
Ni da niko nije koračao mjesecom
Kad im pričaš o buretu i Diogenu samo se posprdno pogleduju.
Odavno te na ulici zaobilaze.
Uzalud vičeš da je đavo došao po svoje.
Kad im pomeneš đavola, opsuju ti Boga.
Jedan Komentar
Ostavite komentar: Cancel reply
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Najposjećeniji članci
- Mirko Kovač: O Kišu i (jednom) nesporazumu [Tema: Kiš]
- Zapis o darovima moje rođake Marije
- Mirko Kovač: Miodrag Bulatović, zaboravljeni pisac
- Rade Drainac - Bandit ili pesnik: izabrane pesme [Knjiga dana]
- Čovek se u svetu ne procenjuje prema njegovom stvarnom životu, nego prema njegovom glumačkom učinku [Tema: Hamvaš]
divna:)