Ponekad siromahu i bogoslovcu oderu kožu s leđa, a onomad prođe jedan oholnik s tovarom blaga, pozdraviše ga, a taman sam pomislio da sam nadomak spokoja.
Samo da znaš, ova ćuprija se jednom prelazi, a dvije obale koje spaja su dva suprotstavljena svijeta.
Ne znam šta je na ovoj, a kamoli na onoj strani.
Živim u kamenu, ptice me hrane, gledam na ćupriju i sve više strepim: šta kad me pozove ?
I ovo što promucah, ne znam da li se čuje, jer za žive sam mrtav, a za mrtve živ.
Najposjećeniji članci
- Mirko Kovač: Miodrag Bulatović, zaboravljeni pisac
- Mirko Kovač: O Kišu i (jednom) nesporazumu [Tema: Kiš]
- Zapis o darovima moje rođake Marije
- Pisaću osamnaest sati bez prestanka! [Tema: Harms]
- Čovek se u svetu ne procenjuje prema njegovom stvarnom životu, nego prema njegovom glumačkom učinku [Tema: Hamvaš]