S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom.
Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak.
Zato jedino fenjer mogu podnijeti.
I svijeću, ako nije zadušna.
Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće.
Okupan svijetlom, vapi Bogu:
Kazni me Svemogući, jer ko sam ja da ih tako kažnjavam!
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Poza djeteta – Pozitia copilului [Zlatni medved – 2013]
- Pol Virilio – Kritički prostor [Gradac – Alef 34]
- Kraljevstvo ovog sveta – predgovor [Tema: Aleho Karpentijer]
- Velika riznica predaka – Enohova apokalipsa [Tema: Hamvaš]
- Aktualizacija Dostojevskog u opusu savremenog srpskog pisca [Tema: Dostojevski]