Sve je kapalo te noći.
Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze.
Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali.
Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom.
Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi.
Svake noći ih vidi kao na javi.
Žurno ulaze i pale svijeće.
Zatim ih gase i bježe u mrak.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Dvanaest gnevnih ljudi – 12 Angry Men [Zlatni medved – 1957]
- Vaclav Nižinski – Dnevnik [Gradac – Alef 24]
- Anne Sexton – Bosonoga [Tema: Antologija svjetske poezije]
- Nemoj mi govoriti da sam kučkin sin, ja sam Arturo Bandini! [Tema: Fante]
- Dostojevski i ruska religijska filosofija: oboženje, sakralizacija i sabornost [Tema: Dostojevski]