Zašto nosim osunčane plodove?
Batrgam žurno prašnjavim puteljkom.
Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora.
Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje.
Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo.
Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica.
Grcam vraćajući se.
Sin sam. On je otac.
Dišemo istu noć.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Poza djeteta – Pozitia copilului [Zlatni medved – 2013]
- Pol Virilio – Kritički prostor [Gradac – Alef 34]
- Kraljevstvo ovog sveta – predgovor [Tema: Aleho Karpentijer]
- Velika riznica predaka – Enohova apokalipsa [Tema: Hamvaš]
- Aktualizacija Dostojevskog u opusu savremenog srpskog pisca [Tema: Dostojevski]