Krug

| September 25, 2017 | 0 Comments

 

Slušam nas kako ponavljamo noć,
tragično lijepi u besmislu.
Znam da ispod kože je drugačije,
pa zašto se onda uporno odlažemo?

Gledam nas kako umaramo noć,
savršeno ružni u ostajanju.
Sigurna sam da najmanje smo baš ovdje,
pa zašto smo onda uporno sadržani u istom?

I usta ostaju suva,
oči prazne,
ruke nedovoljne,
dok postavljamo odgovore na pitanja.

 

Jasna Karamehmedović

Tags: , ,

Category: Art

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Art

Krug

by admin time to read: <1 min
0