Art

Krug

 

Slušam nas kako ponavljamo noć,
tragično lijepi u besmislu.
Znam da ispod kože je drugačije,
pa zašto se onda uporno odlažemo?

Gledam nas kako umaramo noć,
savršeno ružni u ostajanju.
Sigurna sam da najmanje smo baš ovdje,
pa zašto smo onda uporno sadržani u istom?

I usta ostaju suva,
oči prazne,
ruke nedovoljne,
dok postavljamo odgovore na pitanja.

 

Jasna Karamehmedović

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.