Art

Mala londonska priča

noc u londonu

Mokra kaldrmisana ulica. Teško hoda osjećajući bol u bogaljastoj nozi. Pokušava zapaliti lulu, kofer je težak, spušta ga u baru i najzad uspjeva. Izdužena silueta se približava, dugajlija pali redom fenjere ulične rasvjete i sve izgleda idilično dok se zrake svijetla roje i rasplijeću osvjetljavajući mutnu mokrinu.

Osjeća sasvim jasno kolanje plemićke krvi u tanušnim venama, sjeća se sasvim razgovjetno kuckanja očevog srebrnog štapa koji, određuje ritam i ove noći.

Topot i kloparanje je sve bliže i čovjek podiže teški kožni kofer, primiče se lampionu kako bi izbjegao nalet rasrđenih vranaca, talas  kišnice koja se podiže za kočijom i bijesni ispljuvak zadriglog kočijaša.

Kofer je pun zlatnog i srebrnog nakita, tu je i fišek dukata i dijamantska dijadema koju je neko nekada skinuo sa glavice mrtve princeze.

Uzeće pansion u centru, zatim će se osvježiti, obrijati, skratiti zulufe pozlaćenim trimerom, pažljivo pregledati zube prinoseći čirak ogledalu. Promjeniće svoju garderobu, iščetkaće svoj crni plašt, pokušaće i sa velikom nuždom stenjući beznadno na porcelanskoj kibli. Napuderisaće nos i obraze, poškropiti se ružinom vodicom, uglancati cipele, podsjetiti se nekih latinskih setencija…popiće slatki liker i pojesti dva-tri badema, pa najzad izaći.

Noć u gradu bi morala da ponudi sve čovjeku koji u njedrima nosi zveckavu kesu, a u dubokom džepu platinastu pudrijeru sa ugraviranim porodičnim grbom. Dok ulazi u kočiju osjeća brid lake jeze i škakljanje polne naslade koju će pronaći u luksuznim bordelima. U džepu ima i oštro sječivo, a i njegove pesnice ulivaju povjerenje.

Najprije će se napiti najboljeg vina, dijeliće zamašan bakšiš i znalački mjerkati kurve koje mirišu rojeći se oko stola.

Sa tri najskuplje provodi noć, nagrađuje ih čistom lirikom, štipka im nabubrele grudi i odlazi. Čeka kočiju koja će ga vratiti u pansion.

Gleda svitanje kroz tešku zavjesu, zrak se prosipa po bijeloj hartiji, mami ga i jeca. Napisaće stihove o zlatnoj noći i srebrnoj zori uživajući u sopstvenim rimama slavnog pjesnika.

Na postelji, pod baldahinom čeka smiraj dana i žuđenu noć.

Ne znam šta da radim sa ovom pričom, jer priče su jedino bitne onima koji ih pišu. Kao i ova priča o Bajronu, recimo, mada bi to mogla biti i priča o priči o pjesniku, na primer, Bajronu.

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.