Mućak u inkubatoru

| March 18, 2019 | 0 Comments

Foto: Ray K. Metzker

 

Može li pile od mućka? Ako može, kakvo li je to pile? U šta će se to pile iz mućka pretvoriti? Hoće li se pile iz mućka opet pretvoriti u mućak?Jesu li državni inkubatori zapravo mućak-inkubatori? Može li se budućnost državnih inkubatora zasnivati na mućkovima? Ako se već budućnost zasniva na mućkovima, kakva je to budućnost? Da li je jedina budućnost koja nam se sprema zapravo mućak-budućnost? I mogu li mućkovi protiv mućkova? A ako mogu, da li će borba mućkova donijeti slobodu? I postoji li mućak-sloboda?

I sve tako redom. I sve tako u rafalima. Kad se uzmućka ovo malo glave na ramenima smućkana pitanja se roje…Odgovor se samo sluti. Mada, kao što reče jedan od kojeg ponešto naučim-lako je ovdje biti prorok… Mućak…

Da se konačno vratimo smućkastim mudrolijama iz naslova. Da li je moguće da inkubatori za mućke zaista tako dobro rade i da su još uvijek mućkovi iz inkubatora, što bi se mućkasto reklo, deficitarna kadrovska roba? Odgovor na ovo mućak-pitanjce zahtijeva malo mućkanja. Glavicom, a ne mućkovima…

Može li sivi soko- majska zora iskočiti iz mućka? Jasno je da može. Osvrnite se samo oko sebe ili bolje rečeno iznad sebe. Onako hijerarhijski. Pošto smo ovako smućeni prikucani za dno, iznad sebe vidimo mućkove koji su u međuvremenu kadrovski osokolili i uzoholili dokazujući da je mućak nešto što ima i te kako izglednu budućnost u našim mućak- inkubatorima… I nije to, naravno, od juče. Mućak inkubatori su šljakali još u onim sivim socrealističkim vremenima koja su bila bijela u odnosu na ovo crnilo. U međuvremenu su se mućak-inkubatori modernizovali, dobili euroatlantske komponente i postali turbo -mućak inkubatori za proizvodnju turbo- mućak kadrova…

Da li je starija kokoška ili jaje? Teško ćemo odgovoriti i na ovo smućeno pitanjce koliko god da mućkamo našim glavicama. Da li je stariji mućak ili jaje? Ni to više nije izvjesno. Možda je zapravo i prvo jaje, od kojeg je po simbolici sve ovo i počelo, bilo pravi-pravcati mućak. Teško je, naime, zamisliti da smo tek od juče postali ovoliko pokvareni. Mućak tradicija seže do dalekih prekjučerašnjih vremena. Mućak je, čini nam se u smućkanoj malodušnosti, stariji i od kokoške i od jajeta. Moguće, za utjehu, da su naši mućak inkubatori nešto novijeg datuma. Jer za rad inkubatora je potrebna struja. I mućak na struju…

Elem, da li vlast zaista kvari ljude? Evo još jednog smućkanog pitanjca za mućkanje. Glavicama, naravno, a ne mućkovima. Ako vlast kvari ljude, onda i ne postoje mućak-inkubatori. Hoćah smućkano reći: onda su i ovi naši oj-ha-mućkovi jednom bili ljudi. Ili još bliže: onda se nekada u ovim našim smućkanim mućkastim kadrovskim komisijama vodila ispravna kadrovska politika. Da pojednostavimo ovu smućkanu dijagnostiku: na prava mjesta birani su pravi ljudi koji su se u međuvremenu pretvorili u mućke. A pretvorili su se u mućke, jer, kao što promućkasmo: vlast kvari ljude…Niko, za istinu, nije mogao znati da li će neki kadrovski poletni omladinac, kućić i koljenović, jednoga dana postati najobičniji mućak…

Idemo dalje tragom smućkanih hipoteza za mućkanje. Glavicom, a ne mućkovima. Ako je točno, a vjerovatnpo nije točno, da vlast kvari ljude, onda mora biti dvostruko točno i da apsolutna vlast apsolutno kvari ljude…Po ovoj smućkanoj krilatici sasvim je razumljivo da su naši gospodari, u Titogradu ili Biogradu svejedno, bili ljudi koji su se apsolutno pokvarili. Ako nije sporno, a nikome ko malo mućne glavicom, a ne mućkom nije sporno, da su naši gospodari apsolutisti, ispada, po sili smućkane logike, da su se apsolutno i pokvarili…Što bi se pomirljivo reklo: nijesu oni krivi što su se apsolutno pokvarili. Jok. Kriva je apsolutna vlast koja apsolutno kvari sve vlastodršce i od svih vlastodržaca otkad je svijeta i vijeka(i mućkova) pravi apsolutne mućke. I mućak…

Ako je tako, a nije tako, onda mućnemo li malo glavicom, a ne mućkom, dolazimo do spasonosnog zaključenija: ne postoji naslov ove smućkane kolumnice, odnosno ne postoji mućak u inkubatoru, to jest ne postoji inkubator za mućak. Jednostavno: bio čovjek, pa bio čovjek na vlasti, pa se pokvario, pa bio čovjek na apsolutnoj vlasti, pa se apsolutno pokvario. To se svakome čeljadetu željnom vlasti desi prije ili kasnije. Bitno je šta je bio, nije bitno šta je sada…

Ali, avaj! Mućnemo li dobro našom smućkanom glavicom, a ne mućkom, shvatićemo poraznu mućkastu istinu. Što bi se reklo: pući će nam mućkovi pred očima:

Nikada u novijoj povijesti, ili historiji ako vam je bliže, na vlast nijesu dolazili ljuđi koji su se po zakonima dijalektike pretvarali u mućke i apsolutne mućke. Na vlast su se peli mućci iz inkubatora koji su pokvarili sve ostalo. Tako to biva u državicama u kojima najgori postaju najbolji, a apsolutno najgori, apsolutno najbolji. I mućak…

 

Tags: ,

Category: Notes

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Mućak u inkubatoru

by Boris Jovanović time to read: 4 min
0