Anatomija Fenomena

Niče – Vrijeme i život (4) [Tema: Niče]

nietzsche-sick-seaside

Piše: Karl Šlehta

  1. Tako je govorio Zaratustra. Knjiga za sve i ni za koga, Četvrti i poslednji deo\ privatno izdanje. – Pismo sestri od januara je falsifikat; isto tako pisma s početka i sredine marta (protiv majke, bračnog para Overbek, Lu Salome i Malvide Fon Majzenbug). Niče ne nalazi izdavača za Zaratustru IV; moli Fon Gersdorfa za materijalnu potporu za štampanje. Čita Avgustinove Ispovesti. Stanje, 8. aprila Overbeku: „Zima puna mnogih briga i samosavlađivanja je iza mene! – Sa očima je krajnje loše“ . Od 10. aprila do 6. juna u Veneciji (kod Gasta); 22. maja sestra se udaje za Bernharda Ferstera. Od 7. juna do sredine septembra u Sils-Mariji (četvrti boravak). Od sredine septembra do početka novembra u Naumburgu (prekidano boravkom u Lajpcigu): početkom oktobra susret sa Hajnrihom fon Štajnom na putu između Naumburga i Kezena; oproštaj sa sestrom, koja je sa svojim mužem otputovala početkom 1886. za Paragvaj. Početkom novembra u Minhenu: sastanak sa Rajhardom fon Zajdlicom; kraće zadržavanje u Firenci. Od sredine novembra do početka maja 1886. u Nici (treći boravak).
  1. S one strane dobra i zla. Predigra jedne filozofije budućnosti. – Rođenje tragedije, ili: Helenstvo i pesimizam: Novo izdanje sa pokušajem samokritike. – Ljudsko, suviše ljudsko. Knjiga za slobodne duhove, Prvi tom: Novo izdanje sa predgovorom. – Ljudsko, suviše ljudsko. Knjiga za slobodne duhove, Drugi tom: Novo izdanje sa predgovorom. – Početkom maja jedna nedelja u Veneciji (u Gastovom odsustvu): oči ovde veoma loše. Od sredine maja u Minhenu. Od sredine maja do 27. juna u Naumburgu i Lajpcigu: poslednji sastanak sa Rodeom, koji ga je za Uskrs pozvao u Lajpcig (Niče sluša Rodeova predavanja). Sastanak sa P.Gastom; Niče je isposlovao da jedan septet privatno odsvira Gasta u Suknari [poznata koncertna dvorana u Lajpcigu]; o tome 20. Juna Overbeku: „Muzika ne zvuči dobro, suviše gusta”. Štampanje S one strane dobra i zla na trošak autora. Ničeovo pismo sestri od 14. juna (ponovo nepovoljno o gospođi Overbek) je sestrin falsifikat; isto tako dugo pismo sestri puno jadanja od 8. jula. Krajem juna u Huru. Od početka jula do 25. septembra u Sils-Mariji (peti boravak). Veza sa Helenom Cimern, i ponovo sa majkom i ćerkom Fin, kao i sa gospođom Fon Manzurov. Stanje, krajem jula majci: „Stalno indisponiran i nervozan, loše spavam, bole me oči, duhovno umoran.” 8-10. septembra poseta Mete fon Zalis. 16. i 17. septembra u bernškom „Bundu“ izlazi kritika poslednje knjige iz pera J. F. Vidmana, koja je obradovala Ničea. 25. septembra preko Sargana (ovde žestoke glavobolje) i Gotharda za Đenovu i Rutu (ovde do 20. oktobra). Pismo Ipolita Tena od 17. oktobra, posle prijema S one strane dobra i zla. Od 22. oktobra do 2. aprila 1887. u Nici (četvrti boravak).
  1. Jutarnje rumenilo. Misli o moralnim predrasudama: Novo izdanje sa predgovorom. – Vesela nauka: Novo izdanje sa dodatkom: „Pesme princa odmetnika”. – Tako je govorio Zaratustra. Knjiga za sve i ni za koga, u tri dela. – Himne životu, za mešoviti hor i orkestar, komponovao Fr. N. -O genealogiji morala. Polemički spis. – U januaru: Niče sluša po prvi put uvod u Parsifala; otkriće Dostojevskog. Pismo sestri od 22. februara o „poslednjem danu našeg nepomućenog odnosa brata i sestre, pre nego što su između nas stali tuđina i glupi zametnici nemira“ , kao i od 23. marta o tome da je „Lama bila dobar ukućanin, ne nalazim joj zamene”, sestrini su falsifikati. 23. februara veliki zemljotres na Rivijeri. 24. Marta Overbeku: „Kod svih radikalnih partija (socijalista, nihilista, anti-semita, ortodoksnih hrišćana, vagnerijanaca) uživam u neobičnom…izgledu. Ekstremna čistoća atmosfere u kojoj sam se našao, zavodi.” U aprilu u Kanobiju, na jezeru Mađore. Pismo odatle sestri (20. aprila) je falsifikat. 26. aprila Gastu: „Jedan odvratan napad; odvratna melanholija i razdražljivost kao konsekvenca.” Od 28. aprila do 6. maja u Cirihu: razgovor sa Hegarom o Gastu; Overbekova poseta; sastanak sa Rezom fon Širnhofer (razgovor o Dostojevskom) i sa Metom fon Zalis. Kratak boravak u Amdenu iznad jezera Valen. Od 8. maja do 8. juna u Huru: Lu Salome saopštava Ničeu da se verila sa dr Andreasom; oseća se loše; kraj prijateljstva sa Rodeom; pismo sestri od 21. maja je falsifikat. Niče odbija da za projekat svoga zeta u Paragvaju „izda novac” (sestri 5. juna). Od 8. do 12. juna u Lencu (pustara kod Lenca). Od 12. juna do 19. septembra u Sils-Mariji (šesti boravak). 22. juna Gastu: „Moje zdravlje se ponovo vraća na svoje staro najbednije stanje, ogromna je malaksalost čak i u takozvanim ,zdravim‘ danima.“ Smrt Hajnriha fon Štajna. 30. juna Overbeku: stalna, teška depresija. Poseta u junu „svojim engelsko-ruskim damama“ u Maloji, gde ga one obraduju jednim „malim koncertom”. Pismo sestri iz tog vremena je falsifikat. U avgustu veza sa Metom fon Zalis i njegovom prijateljicom gospođicom Kim; oboje duže vreme u Sils–Mariji. U septembru poseta bračnog para Dojsen. Odlazak iz Sils-Marije 19. septembra; 20. Niče posećuje majku i ćerku Fin u Menađu na jezeru Komer. Od 21. septembra do 21. oktobra u Veneciji. Šalje Gustavu Krugu kao „veroispovest u tonovima” „Himnu životu“ . Zajedno sa Gastom. Od 22. oktobra do 2. aprila 1888. u Nici (peti boravak). 26. oktobra prvo pismo Georga Brandesa. Najsrdačnije pomirenje sa Fon Gersdorfom. U decembru: izvođenje Karmen\ po prvi put jedna mala peć u njegovom zimskom stanu. Pismo sestri od 26. decembra, na temu: „Tek otkako si otišla tako daleko, osećam koliko si mi značila. Ti si bila moje okrepljenje…” itd, predstavlja falsifikat. Stanje (28. decembra Overbeku): „Skoro da nisam imao nijedan čitav dobar dan“.
  1. Slučaj Vagner. Problem muzičara. Antihrist. Kletva hrišćanstvu (neobjavljeno). – Dionisovi ditirambi (neobjavljeno). – Brandes piše „o dr Reu i takođe o gospođici Lu, veoma pohvalno o oboje“ (Niče 6. januara Gastu). Pismo sestri od 25. januara, pored ruženja gospođe Overbek, sa rečenicom: „Ali najbolje bi bilo kada bih ponovo imao svoju staru dobru Lamu“ , falsifikovano je; isto tako i pismo od 31. marta (neka vrsta legitimacije za budućnost): „Ti me razumeš više nego drugi.“ 2. aprila odlazak iz Nice; 3. bolestan u Sampirdareni kod Đenove; 4. u Đenovi; 5. Preko Aleksandrije za Torino. Prvi boravak u Torinu: od 5. aprila do 5. juna. Početkom aprila izveštaj o Brandesovom predavanju o Ničeu u Kopenhagenu. Pismo sestri od 3. maja, sa koncesijama antisemitizmu, „vagnerstvu” , sa srdačnim pozdravima „staroj Lami“ , sestrina je krivotvorina. U maju „jedno blistavo izvođenje Karmen”. Od 6. juna do 20. septembra u Sils-Mariji (sedmi boravak). Tamo stiže bolestan. Novo čitanje Stendala. Očajno zdravstveno stanje. Dojsen (uz Reovu potporu?) šalje Ničeu 2000 maraka za štampanje njegovih knjiga. Niče šalje (bez rezultata) Hansu fon Bilovu probu iz Gastove opere Venecijanski lav. Poseta Mete fon Zalis: i ona predaje Ničeu novac (1000 franaka), kako bi mogao da štampa svoje knjige. Pismo sestri od 17. septembra predstavlja falsifikat: ono priprema legendu o hloralu. Drugi boravak u Torinu: od 21. septembra do 9. januara 1889. 28. septembra majci: „Istinski sam našao sreću, u tom Torinu!” 8. Oktobra Overbeku: „Osećam se suštinski…poboljšano.” Raskid sa X. fon Bilovom; takođe i sa M. fon Majzenbug. Pismo sestri s kraja oktobra je falsifikat; u njemu je i rečenica: „Ti si jedini čovek kome bezuslovno, takoreći instinktivno, poklanjam poverenje, čak i ako stvari daju tek privid o sebi. Smeran način na koji nešto tvrdiš…“ ; takođe: „Ali naš novi car sve više mi se dopada” (na svoj rođendan, 15. oktobra, Niče je dobio jedno pismo od sestre u kojem ona sa krajnjim prezirom kaže da bi trebalo da počne da radi na tome da postane „poznat“ … Lep je ološ koji mu veruje…). 8. novembra Karl Špiteler ocenjuje Slučaj Vagner u bernškom „Bundu”. Brandesovim posredovanjem veza sa Strindbergom, kneginjom Teničev i knezom Urusovim. 26. Novembra Gastu: „Da se ponekad i po pola sata kreveljim na otvorenoj ulici“; 2. decembra Gastu: „Moje lice stalno pravi grimase”. Kratko pre 28. decembra Overbeku: „Sam upravo radim na promemoriji za evropske dvorove u svrhu jedne antinemačke lige. Želim da ,Rajh‘ stegnem u čeličnu košulju i da ga provociram na jedan očajnički rat. Neću imati slobodne ruke pre nego što mladog cara, sa sve dodacima, budem imao u rukama.” 31. decembra umirujuće pismo Overbeku; istoga dana Gastu: „Ah, prijatelju! kakav trenutak! – Kad je stigla Vaša karta, šta sam tada radio… Bio je to čuveni Rubikon…”
  2. Sumrak idola, ili: Kako se filozofira čekićem. – Niče contra Vagner. Predmeti jednog psihologa (neobjavljeno). – Esse homo. Kako postajemo ono što smo (urađena dva tabaka korekture za konačno izdanje koje onda nije izašlo; objavljeno tek 1908. u jednoj posebnoj publikaciji). – 3. januara slom na Pjaci Karla Alberta. Posle smrti Ničeove sestre (1935) u njenom stanu se među drugim Ničeovim rukopisima našlo oko 25-30 recepata, koje je Niče (još u Italiji) izdao sam za sebe: tumačenje tih recepata nije izvršeno. U sestrinoj zaostavštini našlo se, zatim, na stotine pisama Ničeovih predaka, čiji sadržaj delom dopušta da se neki od tih predaka ukažu u psihološki tako osobenom svetlu, da se bez ostatka veseli opis predaka koji daje Ničeova sestra može čitati samo još sa nepoverenjem; Između 3. i 7. januara: dani ludačkih cedulja. 5. januara dugo pismo Jakobu Burkhartu; popodne 6. januara (nedelja) Burkhart ide sa tim pismom Overbeku. U ponedeljak i Overbek dobija jednu ludačku epistolu: konsultuje se sa bazelskim psihijatrom Vileom i još iste večeri ide na put. U utorak popodne Overbek je kod Ničea (upečatljiv opis tog dana u dugom Overbekovom pismu Gastu od 15. januara). 9. januara putovanje sa bolesnikom za Bazel; 10. ujutro smeštanje na nervnu kliniku. 13. januara u Bazel stiže Ničeova majka. Vileova dijagnoza: „Paralysis progressiva”. 17. januara majka sa bolesnikom (i dva pratioca) putuje za Jenu; tamo prijem u univerzitetsku psihijatrijsku kliniku (Binsvanger). Krajem januara publikovanje Sumraka idola\ na proleće objavljivanje Niče contra Vagner kao privatnog izdanja. U prvim danima juna samoubistvo Ničeovog zeta u San Bernandinu (Paragvaj) zbog privrednog sloma njegovog kolonijalnog poduhvata. Krajem 1889. početak pustolovnog pokušaja lečenja Ničea od strane „rembrantskog Nemca“ Langbena.
  3. 13. maja majka uzima bolesnika sebi u Naumburg. Na jesen prvi povratak sestre iz Paragvaja; razvija veoma živu propagandu za „obnovu Nove Germanije”.
  1. Proleće: prvi upliv Ničeove sestre u izdanje Ničeovih dela; ona sprečava (navodno zbog „Svetkovine magaraca”) objavljivanje Zaratustre IV.
  2. Uz majčino odobrenje i uz dogovor sa K. G. Naumanom Gast priprema jedno izdanje celokupnih dela (novo izdanje) do tada objavljenih Ničeovih spisa; izbor iz zaostavštine i predgovore je Gast takođe pregledao. U okviru tog izdanja prvi put Zaratustra IV. 2. juna sestra putuje za Paragvaj. Majka 3. jula Overbeku: „Da se prof. Binsvanger čuva pretpostavki, a duhovno stanje našeg ljubljenog pacijenta…sve više se pogoršava…”.
  3. U „Kolonijalnim izveštajima” izlazi „otvoreno pismo… gospođi Eli udatoj Ferster…” Paula Ulriha, jednog od viđenijih kolonista u Novoj Germaniji; Ničeova sestra likvidira svoj posed i u septembru se konačno vraća u Nemačku. Gast Overbeku: „Desio se događaj koji je morao da me uznemiri, kao i čitav slučaj u vezi sa Ničeom: supruga dr Ferstera vratila se iz Paragvaja! Bilo je tu nekoliko rđavih dana, tokom kojih bih najradije svoju priređivačku ulogu obesio o klin“ (19. septembra). „Ostavštinu sam 23. oktobra predao u ruke gospođi Ferster, u Lajpcigu. ,Ko Vas je zbilja odredio za priređivača? – obrecnula se na mene“ (13. novembra); „Ukratko, ona (Ničeova sestra) uopšte nema dovoljnu predstavu o tome ko je njen brat, i šta on hoće” (17. novembra).
  1. Bolesnik jedva da još može da napusti kuću. Početkom ove godine Ničeova sestra je trenutno obustavila Gastovo izdanje. U februaru osnivanje prvog „Ničeovog arhiva” u majčinoj kući (sa „muzičkim večerima“ , „reprezentacijama“, itd); majka o tome kasnije, 11. oktobra, Overbeku: „Sve to ne spada u kuću u kojoj se nalazi jedan takav bolesnik.” U rano leto Gast je isključen iz svake saradnje (bio je tada jedini koji je mogao da dešifruje Ničeov teško čitljiv kasni rukopis). Na jesen sestra prelazi sa arhivom u jednu obližnju kuću. Počinje drugo, takođe nedovršeno izdanje celokupnih dela (Fric Kegel).
  1. Proleće: tokom jednog kratkog majčinog odsustva sestra daje da teškog bolesnika naslika Kurt Štefing; slike su izložene u Lajpcigu i Berlinu. Majka 28. marta Overbeku: „Ko zna nisu li dva najbolja prijatelja moga sina (Overbek i Gast) morala da zamene i njegovu majku.“ Publikovanje Antihrista i Niče contra Vagner. Prvi veliki honorari 1894. godine su Ničeovoj majci smanjili brigu; postalo joj je moguće da kao starateljka nešto ostavi na stranu za bolesnog sina. Sada sestra pritiska da se njoj sasvim prepusti korišćenje bratovljevih izdavačkih prava („ne da bi se štedelo, nego da se u bratovljevo ime dolično reprezentuje”. Posle mučnih nedelja, sestri krajem decembra polazi za rukom da od nesrećne majke iznudi potpis ispod odgovarajućeg ugovora: Ničeovi spisi postaju sestrina svojina. Up. o tome potresno majčino pismo Overbeku od 26. decembra. Kao naknadu i osiguranje, sestra prikazuje sumu za koju majka tek kasnije saznaje da se radi o jednoj bankovnoj pozajmici. Na bolesniku se ispoljavaju pojave uzetosti, koje sve češće nastupaju.
  2. Avgust: Ničeova sestra se preseljava sa arhivom za Vajmar. Ničeova majka 31. decembra Overbeku: „Na žalost, ne mogu da javim o ma kakvom poboljšanju našeg finansijskog položaja, naprotiv, izgleda da će ovogodišnji prihodi jedva pokriti izdatke moje kćeri…tako da bi jedno milostivo odobrenje penzije bilo krajnje poželjno“.*O pretpostavkama za službeni odnos prema Ničeovoj sestri Gast piše 22. marta Overbeku: „Javna kontroverza sa gospođom Ferster bila bi primamljiva samo onda kada bi protivnica mogla šta da nauči. Ali svaki čovek oko nje postaje ili anđeo ili đavo, zlatna koka ili ala. Ne narušavajmo njene fantazije! Taj uvid ipak nije sprečio Gasta da svoju saradnju još iste godine stavi u službu njemu dobro poznatih uređivačkih metoda Ničeove sestre. Od sada se sva nada oslanja isključivo na Overbekovu čvrstinu: taj Ničeov prijatelj ga nije izneverio. Onaj ko nije hteo da bude zaslepljen nalazio je od tada u Bazelu bogat materijal o nastavi i korekturi. Da je Gastova savest savladana njegovim  „sledbeničkim” odnosom prema Ničeu, kao i sestrinim „kultom” Ničea – ovde se oni kreću na istoj ravni – ukazali su već K. A. Bernuli i E. F. Podah.
  3. 20. aprila: majčina smrt. Nezaboravna potvrda sposobnosti te majke da se žrtvuje su njena već često citirana pisma Overbeku. Ničeova sestra dovodi bolesnika u Vajmar i prelazi sa njim i sa arhivom u vilu Zilberblik, kuću koju je jedna Ničeova švajcarska prijateljica kupila za njega. Neposrednu brigu preuzela je verna i iskusna Alvina, ranije majčina sluškinja.
  4. Smrt Ervina Rodea.
  1. Početak trećeg izdanja celokupnih dela.

1900.25. avgusta: Ničeova smrt.

 

Preveo sa nemačkog

Saša Radojčić

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.