Anatomija Fenomena

Obeshrabren sam načinom na koji muškarci i žene žive svoje živote [Tema: Bukovski]

buk i majica

(Paris Metro, oktobar 1978. razgovarao Ron Blanden)

II dio

Da li ste osećali da ste genije dok ste stanovali u kartonskoj šupi u Atlanti, ili ste to otkrili kad ste postali slavni?

BUK: Znao sam to sve vreme, čak i kada sam bio u vrtiću. Sećam se da sam mislio kako su druga deca čudna. Nešto nije bilo u redu s njima. Oni su bili masa. Mrzim mase.

 

Mislite li da je to što ste rođeni kao stranac imalo neke veze s tim?

BUK: Naravno. Bio sam otpadnik. Jedna od najgorih stvari koje su mi roditelji uradili bila je kad su mi kupili indijansko odelo, sve sa perjanicom, povezom za glavu i tomahavkom. Bio sam klinac sa nemačkim akcentom, obučen kao prokleti Indijanac, dok su drugi svi dečaci bili kauboji. To me stavilo u nezavidan položaj. Mada sam bio veoma dobar s tomahavkom. Mogao sam mnogo više da povredim nego oni s njihovim pištoljama – igračkama. Sada bih mogao da kažem da je moja pisaća mašina moj tomahavk.

Da li, uopšteno govoreći, mrzite ljude?

BUK: Ne, Baš suprotno. Ali kao što rekoh, mrzim mase. Mase su sranje, i što je veća masa, to više govana smrde. Zamislite dvanaest ljudi u baru, kao sede i čavrljaju. Odvratni su mi. Oni nemaju identitet, nemaju život. Ali uzmite svakog od tih ljudi pojedinačno, saslušajte šta ima da kaže, shvatite šta ga muči – i imate jedinstveno ljudsko biće. O tome je sve moje pisanje. I to takođe mora da bude nešto drugo. Ja sam sanjar, voleo bih da je svet bolji. Ali ne znam kako da ga učinim boljim. Politika nije način. Vlast nije način. Ja ne znam način. Samo sam obeshrabren načinom na koji muškarci i žene žive svoje živote. To je bolno za njih i bolno za mene. Sve što mogu je da pišem o tom bolu.

Francuzi mora da vas mnogo muče sa svojom strašću za svrhom, za ciljem?

BUK: Da. Jednom sam napisao pesmu. U pesmi sedim u kafeu u Parizu, kao proslavljeni pisac, i oni me pitaju: „Kako to radiš? Zašto to radiš?“ A ja se samo smejem u pesmi i imam štap – tek sam došao, pa pretpostavljam da mi štap još nije potreban – i ne odgovaram na pitanje. Umesto toga, samo lupim štapom po dupetu francuske kelnerice.

 

Kraj

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.