Anatomija Fenomena

Ostanite u središtu i spremni ste za pokret u bilo kojem smjeru [Tema: Zen]

Piše: Alan Wats

trećii dio

 

 

 

Život se uvijek događa sada, a prošlost je vrsta jeke, iznalaženja unutar sadašnjosti onoga što je sadašnjost prije učinila. Možemo reći: “O, dobro, možemo pogoditi što će sljedeće sadašnjost učiniti na osnovi onog što je učinila u prošlosti.” I to je istina: zbog onog što obično radi, možete naslutiti da će tako i nastaviti. No, ipak prošlost nije ta koja kontrolira sadašnjost više no što brazda kontrolira brod. Sada iz zapisa prošlosti možete proučavati prirodu sadašnjosti i predvidjeti što bi ona mogla učiniti. Ali ponekad se iznenadite kad se dogodi nešto novo, kao što to svako malo i biva. Stvari uvijek počinju u neposrednom ovdje i sada. Tako je jedna od osnova zen vježbanja, da citiramo papigu iz Huxleyjeva Otoka: “Ovdje i sada, dečki!” Budite ovdje. A da biste bili ovdje, ne možete tražiti rezultat!

Ljudi me stalno pitaju: “Zašto radite ovo? Što želite postići?” No, ta pitanja podrazumijevaju da je moja motivacija različita od mojeg djelovanja. To znači govoriti u terminima newtonovskog bilijara – u svome objašnjenju mehanike i ponašanja Newton je upotrijebio analogiju s bilijarom. Kugle – osnovni atomi – odbijaju jedni druge; kugla će biti nepomična dok je nešto ne udari, a taj će udarac biti njezina motivacija, on će je pokrenuti. Dakle, kada kažemo: “Ljudi se ponašaju tako i tako zbog nesvjesnih mentalnih mehanizama”, riječ je zapravo o newtonovskoj psihologiji, a ona je zastarjela. Danas nam je potrebna psihologija koja je u toku barem s kvantnom teorijom, a ne ona koja je vezana za mehaničku uzročnost.

Međutim, teško nam je to shvatiti, osim ako stvari ne obrnemo, kao u analogiji broda i brazde. Ako potpuno shvatite da je sadašnjost ta od koje sve kreće, onda je jedino mjesto na kojem možete biti, jedino mjesto u kojem možete živjeti, ovdje, upravo sada.

No, ljudi odmah kažu: “Čekaj malo. Sve je to u redu, ali ja želim biti siguran da ću u takvim i takvim okolnostima i u takvim i takvim zadanostima biti sposoban izaći na kraj s time. Lijepo je živjeti u sadašnjosti dok udobno sjedim u toploj sobi i čitam ovo, ili meditiram, ali što učiniti ako se cijeli pakao otrgne s lanca? Što ako bude potres, ili ako se razbolim, ako se moji najbolji prijatelji razbole, ili ako se dogodi neka katastrofa? Kako ću izaći na kraj s tim? Ne moram li se pripremiti da bih se suočio s tim pojavama? Ne bih li se trebao na neki način psihološki pripremiti da me nesreća ne svlada kada dođe?”

Inače biste pomislili da je to način na koji trebate postupati – ali on ne funkcionira baš dobro. Mnogo je bolje reći: “Ne brini se danas za sutrašnje brige.” I imati povjerenja u sebe, vjerovati da ćete reagirati primjereno kada se katastrofa dogodi. Bez obzira na to što će se dogoditi, vjerojatno ćete morati improvizirati, a pomanjkanje mirnoće zapravo je pomanjkanje vjere u sebe. Imate sjajnu pomoć mozga, mišića, osjetljivosti, inteligencije – imajte vjeru da će oni reagirati na okolnosti kada se pojave.

Zen se bavi time. Proučavanje zena promijenit će način na koji reagirate na prilike dok se one javljaju. Čekajte i vidjet ćete kako se odnosite prema okolnostima koje vam se ispriječe na putu, jer ono vi koje će se suočiti s njima neće biti samo vaša svjesna inteligencija ili svjesna pozornost. U tom će trenutku to biti cijelo vi, a to je izvan nadzora želje, jer želja je samo dio koji ima određene ograničene funkcije.

No, ukoliko uistinu znate kako živjeti iz vašeg središta, vi živite sada, i svjesni ste da je sada podrijetlo svega.

Ovako je mnogo vjerojatnije da ćete se suočiti s nepredviđenim nego ako se stalno brinete o tome i stalno mislite na prošle primjere i buduće mogućnosti.

Znam da nekima od vas ovo zvuči nepraktično, ili možda revolucionarno, ili čak nemoguće, no riječ je samo o življenju u sadašnjosti. To zahtijeva trijeznost: ako sastavite točne planove kako pristupiti budućnosti, a vaša se očekivanja iznevjere, lako biste se mogli sasvim razočarati i dezorijentirati. Ali, ako su vaši planovi fleksibilni i prilagodljivi, i ako ste ovdje kada se stvari dogode, uvijek ostajete uravnoteženi.

Kao u pokretu ili u borilačkim vještinama, neka vam središte ravnoteže bude između stopala, i nemojte ih prekrižiti jer onog trena kada to učinite, više nemate ravnotežu. Ostanite uvijek u središnjem položaju, i ostanite uvijek ovdje. Tada nije bitno iz kojeg smjera dolazi napad; nije bitno što god da se događa. Ako očekujete da će se nešto dogoditi na određen način, postavljate se tako da biste bili pripravni za to. Ako se očekivano dogodi na neki drugi način, dok vi preusmjerite svoju energiju, već je kasno. Stoga ostanite u središtu, i bit ćete spremni za pokret u bilo kojem smjeru. To je pravo značenje vježbanja zazena, ili zena u sjedećem položaju: sjediti u središtu. Prvo što morate učiniti kada započnete meditaciju u sjedećem položaju jest pronaći svoje središte u kojem će vam biti udobno, tako da se ne naginjete ni naprijed ni natrag. Kada je nečije tijelo uravnoteženo na ovaj način sile gornjih i donjih slojeva, srce i dah, te um i osjećaji, sjedinjuju se u središtu.

Međutim, sjediti u zazenu da bismo usavršili tehniku za postizanje prosvjetljenja u osnovi je pogrešan pristup.

Sjedite samo da biste sjedili. I zašto ne sjediti? Morate nekad sjesti, pa tako možete i stvarno sjediti, a biti sasvim ovdje. Inače um odluta od onoga o čemu se sada radi, i udalji se od sadašnjosti. Čak i razmišljanje kroz implikacije sadašnjosti znači potpuno izbjegavati sadašnji trenutak.

Kada meditirate, posve je u redu biti svjestan svega što se nalazi oko vas: stvari na podu, mirisa u zraku, zvukova oko vas. Budite tamo! Ali, kada čujete psa kako laje, a to pokrene cijeli tok misli o psima općenito, o vašem psu, ili o nečijem drugom psu, tada ste odlutali od točke na kojoj ste bili ovdje. Na kraju ćete, naravno, doći do točke na kojoj ćete shvatiti da nema načina da odlutate odavde, jer nemate gdje drugdje biti. Čak ako mislite o nečemu drugome, prošlom ili sadašnjem, sve se to događa sada.

Kroz ovo ćete također shvatiti kako biti učenjak ili povjesničar, ako to želite, a ipak živjeti u sadašnjosti. Tako je D. T. Suzuki mogao biti učenjak i intelektualac, a da se ipak istodobno uopće nije udaljio od duha zena, koji je s one strane intelekta. Možete intelektualizirati na način zena, jednako kao što možete mesti pod na način zena, ali bit je, naravno, u usmjerivanju prema središtu – stvarno biti ovdje. Jer ovo je mjesto podrijeda svijeta, a to je istodobno i odredište svijeta.

Ovo je pravo značenje dhyane, koja je u sanskrtu vrsta koncentracije ili meditacije, koja konstituira zen. Zen je jednostavno japanski način izgovaranja dhyane, a to je stanje usredotočenosti koje je ovdje i sada.

Kada vježbate zazen samo sjedite i uživajte u tišini. To nije dužnost; to je pravi užitak! Ustanite rano ujutro kada se sunčeve zrake tek počinju pojavljivati. Nije bitno gdje ste, samo sjedite.

Nemojte imati nikakvih misli, ali nemojte ni kompulzivno pokušati osloboditi ih se. To jednostavno nije važno. Ono pravo je ono što jest – što je ovdje, sada. Napokon, izvolite, i mogli biste to i vidjeti!

Konačno, preplavit će vas neobičan osjećaj, osjećaj koji je teško opisati riječima. Upravo sam rekao da je podrijetlo svijeta sada – a tu je i onaj čudan osjećaj da sada obuhvaća sve: najdalju prošlost, najudaljeniju budućnost, golemo prostranstvo svemira, sva stanja iskustva, svu sreću, svu tugu, sve visine, sve dubine. Sve je sada. Nema gdje drugdje biti – nikad nije bilo i nikad neće niti biti!

To je razlog zbog kojeg nikad niste bili rođeni i zato ne možete umrijeti. Nikad niste došli, pa nećete niti otići. To je vrlo čudan osjećaj, tako različit od onog što obično mislimo. Ulazeći u to sada, nalazimo vječno sada.

Nalazimo beskraj u djeliću sekunde.

Kao što kažu u jogi, oslobođenje leži u razmaku između dviju misli. Između prošle misli i buduće misli leži sada – ne postoji sadašnja misao.

Kao što piše u jednom od tekstova zena: “Jedna misao slijedi drugu bez prekida. No, dopustite li tim mislima da se povežu u lanac, vezujete se.”

Zapravo, sadašnji trenutak nikada se ne dogodi i nikada ne prestaje, to samo naši umovi stvaraju kontinuitet misli koji mi nazivamo vrijeme. U sadašnjem je trenutku nirvana.

Kao što veliki zen majstor Dogen objašnjava, u izmjeni godišnjih doba proljeće ne “postaje” ljeto. A kada drvo izgori, ono ne “postaje” pepeo. Postoji stanje drva, a onda postoji stanje pepela. Postoji stanje proljeća i postoji stanje ljeta. Proljeće ne postaje ljeto; drvo ne postaje pepeo; živo tijelo ne postaje leš. To se događa samo u nama, u našim glavama kad povezujemo naše misli. “Jao, ne! Postat ću leš!” Ali, nećete. Neće vas biti kada bude postojao leš!

Ako ćemo Zapadnjake uvesti u osnove zena, moramo preispitati naše shvaćanje procesa i opravdanja meditacije.

To se ne bi smjelo pretvoriti u natjecateljsku igru nadigravanja ili u maraton da bismo vidjeli tko može pobijediti i tko može izdržati. To cijeli problem vraća upravo u domenu vremena.

Važno je istaknuti prisutnost, biti potpuno ovdje i ne osjećati se krivim ako uživate. To možete najlakše učiniti u svakoj aktivnosti koja ne zahtijeva mnogo diskurzivne misli. Sve što možete napraviti bez puno razmišljanja, postaje savršen oblik meditacije, bilo da je riječ o čišćenju graška, prekopavanju komada zemlje, podizanju ograde ili o pranju suđa.

Budizam govori o “četiri dostojanstva čovjeka”. Kada malo razmislite, to je iznimna fraza, posebice kada uvidite da su “četiri dostojanstva” jednostavno hodanje, stajanje, sjedenje i ležanje. Zazen je jednostavno “sjedeći zen”.

Postoji i “ležeći zen”, a to je spavajući zen – kada spavate, spavate. Postoji “stojeći zen”, i “hodajući zen”.

Hodanje je odlična metoda meditacije. Jednostavno tumarajte, ali ponašajte se kako treba! Budite ovdje.

Ljudi imaju poteškoća s ovim jednostavnim oblicima meditacije. Rađaju se svakakve misli i osjećaji: “Zar je to samo ovo? Je li ovo sve što postoji? Čini se da se ništa ne događa. Sto se događa? Osjećam se pomalo frustrirano, i ne osjećam se osobito prosvijetljeno. U ovome jednostavno nema ničeg posebnog. Moram li ovo činiti duže vrijeme da bi se nešto dogodilo?”

Ali, ništa se posebno i ne treba dogoditi. To je samo ovo. To je ovo, upravo ovdje.

Možda će vam to biti teško prihvatiti jer još osjećate nedostatak odlučnosti da biste uvidjeli da ste vi sve to. Vi niste promatrač koji služi kao dokaz da je sadašnji trenutak nešto što se događa vama. Sadašnjost koju doživljavate sva je od vas. Nije riječ o “vama” ovdje dok gledate u “pod” tamo. Pod jednakim dijelom čini vas kao i organizam koji ga promatra. Kad perete pod, to je kao kad perete svoja stopala. Sve je to jedan svijet – a vi ste odgovorni za njega. Stoga uživajte! Dobro se provedite!

 

Nastaviće se

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.