Ne možete na isti način recenzirati petnaest brošura u tisuću riječi, ali izabrao sam taj broj jer među njima možete naći reprezentativni izbor za osam do devet glavnih smjerova tekućeg pisanja pamfleta. (Nedostaje samo pacifizam; ali nije mi pri ruci nedavni pacifistički pamphlet koji sam sam napisao). Pobrojat ću ih pod odijeljenim naslovima, s kratkim komentarima, prije nego što pokušam objasniti stanovite, prilično čudne, pojave u oživljavanju pisanja pamfleta posljednjih godina.
- Antiljevičarski i kriptofašistički: Vojnikov novi svijet. 2 penija. (Podnaslov – »Pamflet protiv izvrtanja misli napisan u logoru«; napada intelektualce i dokazuje da običan čovjek ne želi socijalizam. Ključna misao: »Pametni nikada nisu naučili uživati u jednostavnim stvarima«.) Gollanz u njemačkoj zemlji čuda. 1 peni. (Vansittartite.) –Svjetski poredak ili svjetska ruševina. 6 penija. (Antiplaniranje; G. D. H. Cole razoren.)
- Konzervativni: Vojna komanda se nastavlja. 7 penija. (Dobar primjer službenog pamfleta.)
- Socijaldemokratski: Austrijski slučaj. 6 penija. (Izdanje Slobodnog austrijskog pokreta.)
- Komunistički: Izbacite Hitlerove agente. 2 penija. (Podnaslov – »Razotkrivanje trockističkog razdora organiziranog u Britaniji«; izuzetno lažljivo.)
- Trockistički i anarhistički: Kronštatska pobuna. 2 penija. (Anarhistički pamflet, uglavnom napad na Trockog.)
- Izvanpartijski radikalni: Što nije u redu s vojskom? 6 penija. (Izdanje Hurricane Book, dobro obaviješten i dobro napisan dokument protiv Blimpa.) Ja, James Blunt. 6 penija. (Dobar pamflet da ti se naježi koža, zasnovan na opravdanoj pretpostavci da većina engleskog naroda još nije čula za fašizam.) Bitka divova. Bez cijene, vjerojatno 6 penija. (Zanimljiv primjer nekomunističke rusofilske literature.)
- Religiozni: Pismo seoskom svećeniku. 2 penija. (Izdanje Fabijanskog društva, lijevog krila anglikanaca.) Vazda borci 6 penija. (Obrana Buchmana).
- Luđački: Britanska trijumfalna sudbina, ili pravednost više nije u defenzivi. 6 penija. (Izdanje Britanskog Izraela, raskošno ilustrirano.) Kada Rusija napadne Palestinu. 1 peni. (Britanski Izrael. Autor A. J. Ferris napisao je dugačku seriju pamfleta na slične teme od kojih su neki prodani u velikoj nakladi. Njegov pamflet iz 1940. Kada Rusija bombardira Njemačku prodan je u više od 60.000 primjeraka.) Priča o Hitleru i program osvajanja Engleske, napisao »Civis Britanicus Sum«. 1 peni. (Karakterističan odlomak: »Velika je stvar ’igrati igru’ i znati da to činite. A onda, kada dođe taj dan kad se igra prekida i zviždaljka zazviždi posljednji put: Veliki Brojač će doći da uz tvoje ime upiše, Ne da li si pobijedio ili izgubio; već Kako si igrao igru.«)
Ovih nekoliko brošura koje sam spomenuo samo su kap u oceanu pamfletske književnosti, a da bih dao dobar presjek uvrstio sam one za koje je prosječni čitalac vjerojatno čuo. Kakvi se zaključci mogu izvući iz ovog malog uzorka? Zanimljiva je činjenica, iako ne i lako objašnjiva, da je pisanje pamfleta ponovo oživjelo u ogromnom broju negdje od 1935, a da se pri tom nije pojavilo ništa stvarno vrijedno. Moja vlastita zbirka koju sam skupio za prošlih šest godina sadrži nekoliko stotina pamfleta, ali vjerojatno ne predstavlja ni deset posto cjelokupne proizvodnje. Neki od tih pamfleta prodavali su se u golemim količinama, posebno religiozno-patriotski, poput onih gospodina Ferrisa, ili prostački, poput Hitlerova posljednja želja i testament, za koji se pričalo da je prodan u nekoliko milijuna primjeraka. Izravni politički pamfleti ponekad se prodaju u velikom broju, ali naklada svakog pamfleta koji zastupa »partijsku liniju« (bilo koje partije) vjerojatno je lažno predstavljena. Listajući svoju zbirku zaključio sam da je praktički sve to bezvrijedno, zanimljivo jedino za bibliografe. Iako sam razvrstao tekuće pamflete pod devet naslova, na kraju oni se mogu svesti na dvije glavne škole, grubo naznačene kao Partijska linija i Astrologija. Postoji totalitarno smeće i paranoičko smeće, ali u svakom slučaju to jest smeće. Čak i dobro obaviješteni Fabijanski pamfleti su beznadno dosadni ako ih promatramo kao štivo za čitanje. Najživlji pamfleti su gotovo uvijek izvanpartijski, dobar primjer je »Blagoslovi ih sve«, koji treba smatrati pamfletom, iako stoji šiling i šest penija.
Ponešto iznenađuje slabost suvremenih pamfleta zbog toga što bi pamflet morao biti prava književna forma jednog doba kao što je ovo naše. Živimo u vremenu u kojem se političke strasti uspaljuju, kanali za slobodno izražavnje iščezavaju, a organizirano laganje postoji do ranije nepoznatih razmjera. Pamflet je idealna forma za začepljavanje rupa u povijesti. Pa ipak, živih pamfleta ima vrlo malo, i jedino objašnjenje koje mogu ponuditi – prilično blijedo, doduše – jest da se trgovci knjigama i književne novine nikada nisu potrudili da čitalačku publiku obavijeste o postojanju pamfleta. Jedna od poteškoća skupljanja pamfleta jest da se ne izdaju na bilo koji regularan način, da se često ne mogu nabaviti ni u muzejskim knjižnicama, da se rijetko reklamiraju i još rjeđe recenziraju. Dobar pisac koji nešto strastveno želi reći – a bit pisanja pamfleta jest da nešto želite reći sada što većem broju ljudi – oklijevat će da to štampa u formi pamfleta, jer teško da će išta znati o sređivanju problema oko izdavanja, a bit će i u sumnji da li će ljudi do kojih želi doprijeti, ikada to pročitati. Vjerojatno će razvodniti svoju ideju u novinski članak ili je rastegnuti u knjigu. Rezultat toga jest da daleko najveći broj pamfleta pišu usamljeni luđaci koji ih štampaju na svoj trošak ili pripadaju podzemnom svijetu ekscentričnih religija, ili da ih izdaju političke partije.
Prirodan put izdavanja pamfleta je preko političkih partija, a partija će se pobrinuti da se svaka »devijacija« – dakle i svaka književna vrijednost – izbaci van. Bilo je posljednjih godina i nekoliko dobrih pamfleta. Pornografija i opscenost D.H. Lawrencea bio je jedan, Snobizam s nasiljem Potockog de Montalka drugi, a i neki eseji Wyndhama Lewisa u Neprijatelju mogu se ubrojiti u pamflete. Za sada je simptom koji ulijeva najviše nade pojava izvanpartijskih pamfleta lijeve orijentacije kakve izdaje Hurricane Books. Kada bi proizvodnja takvog tipa bila zabilježena u štampi poput romana ili knjiga pjesama, učinilo bi se nešto da se svrati pažnja prave publike, a razina čitavog žanra možda bi porasla. Kada razmislite koliko je pamflet elastična forma i koliko bi neke događaje našeg vremena trebalo dokumentirati, to je stvar koju valja poželjeti.
Džordž Orvel
»New Statesman and Nation«, 9. januara
