Petar Peca Popović i Mihajlo Pantić – Biti rokenrol [Knjiga dana]

| April 21, 2017 | 0 Comments

 

Knjiga dana Narodn biblioteke Srbije

 

Iz srca rokenrol oluje

Piše: Milan Ćunković
Mnogi ljudi iz sveta muzike i novinarstva želelo je da čuje autore knjige koja je doživela drugo izdanje, ali i prateći bend (profesor Medicinskog fakulteta Goran Belojević, Milan Plećaš, Nenad Zlatanović + Mihajlo Pantić na bas gitari) koji je sviranjem klasika poput Honky Tonk Woman, Wild Thing i drugih obogatio veče. Viđeni su u SKC-u, između ostalih, Bajaga, Žika Jelić, Kornelije Kovač, Srđan Marjanović, članovi benda S’ vremena na vreme, Kiki Lesendrić, Zoran Vulović Vule, Gane Pecikoza, Petar Janjatović, Bogica Mijatović, Voja Pantić…

Knjiga je ovom prilikom predstavljena kao zbirka tekstova o srpskom rokenrolu, a to su  „literarno impresivne i tematski uzbudljive priče svih nas“. Autori su, uz osmehe, primetili da je rokenrol ujedinio zvezdaša (Popović) i partizanovca (Pantić). Peca Popović, čiji doprinos knjizi predstavlja pisanje o 18 odabranih pesama jugoslovenskog roka, od Iskri (Stalaktiti) do Dušana Prelevića i njegovog albuma sa kraja prošlog veka, šaleći se na račun svojih godina, ali i brojnih ispisnika koje je video u sali, SKC je „pretvorio“ u Gerontološki kulturni centar. Kada je dobio poziv iz Službenog glasnika da se pozabavi istorijom srpske popularne muzike, razmišljao je ovako:
„Odmah sam znao da enciklopediju ne mogu da pišem, jer se time bavio Pera, a na teritoriji Vojvodine Bogica. Nisam čovek sa bine pa ne mogu da pišem kao gospodin Kovač, gospodin Simjanović, Vlada Džet ili upravo Srđan Marjanović, ali kao neko ko je ceo život proveo pored bine i pratio ono što se dešava na njoj, smatrao sam da je moja dužnost da se setimo nekih ljudi i imena koje smo, možda, počeli da zaboravljamo“. Kasnije je dodao da knjiga predstavlja „sećanje na Nikolu Karaklajića, Borka Kacla, Peđu iz grupe San, Zorana Božinovića, celu EKV, pola Rimtutitukija, Lazu Ristovskog“, kao i Preleta kome je Popović, kada je ovaj izgubio oko ’94, pored bolničke postelje rekao „Pusti oko, ti vidiš srcem“.

Sve se, kaže Peca, kad je on u pitanju promenilo još 1966. uz Gitarijadu, a naredne godine, prisetio se, jedna njegova drugarica, Vesna Vulović, na takvu manifestaciju odvela je prvi put njegovog rođaka, mlađanog Boru Đorđevića. „Tada se smatralo da je rokenrol bezvezan, da je manipulisanje koje nema vrednost, a tačno šest godina kasnije, ’73, YU grupa je svirala u Marquee Clubu, najvažnijem u svetu“, dodao je.

Druženje u SKC-u bilo je zgodna prilika da Popovićev  usmeni vremeplov dobaci i do BOOM festivala, Bijelog dugmeta… „Trebalo je da dođemo do kraja veka pa da shvatimo da se ništa važnije u 20. veku u kulturi nije desilo od rokenrola“, ocenio je Popović.

Mihajlo Pantić, koji se i sam bavio muzikom svirajući, svojevremeno, bas gitaru u nekoliko grupa, nije krio uzbuđenje za mikrofonom iako je, kako kaže, „maratonac književnih večeri“:
„Dok sam čitao Pecine fragmente i pokušavao da se na njih nadovežem, shvatio sam da imam neverovatno zadovoljstvo. Ovu knjigu doživljavam kao vedriju stranu ne samo našeg rokenrola, već celokupne društvene istorije. Ovde postoji jedna Tolstojevska dihotomija – on kaže da ne zna da li je u prednosti onaj koji je u bici učestvovao ili onaj koji je tu bitku posmatrao. Imate čoveka koji govori iz samog sedišta stvari, iz srca oluje i višedecenijskog posmatrača, čoveka koji je to razumeo kao bitan deo svog života“. Pantić se nadovezao na, kako kaže, Pecinu biblioteku knjiga, pridodavši joj one koje su pisali članovi Riblje čorbe, kao i Lidija Nikolić o svojoj prijateljici Margiti Stefanović.

Devedesetominutno evociranje uspomena na bližu i dalju pop-rok prošlost Srbije okončano je simbolično, uz Preletovu verziju Arsenove O mladosti.

Peca Popović: Nekad bilo lakše do Kleptona nego sad do kafanske pjevačice

Autorka: Marija Vasić

Rok kritičar Petar Peca Popović i u Crnoj Gori promovisao je drugo izdanje knjige “Biti rokenrol” koju potpisuje sa Mihajlom Pantićem, a u razgovoru za Vijesti nije pričao samo o knjigama, već i o muzici nekad i sad, prijateljstvima koje je stekao radeći posao koji voli…

“Nijesam ni znao da toliko ljudi može biti zainteresovano za ovu knjigu. Bilo je ih je puno, imali su strpljenja da slušaju, a posebno mi je bilo interesantno kad su nam, poslije svega, postavljali pitanja”, prepričava Popović utiske sa prve promocije koja je preksinoć održana u Herceg Novom, dok je sinoć knjigu predstavio u Perastu. Dio tog djela, napisao je na poziv Gorana Petrovića.

“Bio sam zadužen za osnovni tekst, dok je profesor sa univerziteta i dobitnik mnogih nagrada, Pantić pisao komentare. Goran je želio enciklopediju muzike na prostoru Srbije posljednjih 50 godina. Međutim, rekao sam mu da ja nijesam Krleža i da ne mogu time da se bavim, jer encikopedija zahtjeva preciznost i mnogo duži rad i vrijeme, od onoga koje sam imao na raspolaganju.

Tekst je trebao da ima 40 strana, a ispao je duplo duži. Uspio sam da napravim sentimentalno putovanje kroz muziku uz koju sam odrastao i ostario, kroz 18 pjesama koje su uticale na mene da postanem kakav jesam”, priča on.

Iako znanje o muzici ima u malom prstu, još se nije odlučio da napiše enciklopediju, jer je to „format koji zahtijeva preciznost i podatke kojima bi morao da se bavi godinama“.

“Encikopediju o ex Yu roku napisao je Petar Janjatović, a u posljednje vrijeme pojavljuje se dosta takvih knjiga – o vojvođanskom, zrenjaninskom, zaječarskom, šabačkog roku… E, sad zamislite da se pojavi još i moja. Izgledao bi kao da mislim da to što su oni uradili ne valja”, smatra on, dodajući da publicistike o roku ima malo, pa je radije birao da piše ono čega nema drugim knjigama.

U ekciklopedijama nema mnogo stranica o crnogorskom roku, a to Popović objašnjava ovako:

“Ne treba zaboraviti pjesmotvorce koji su važni. Miladin Šobić pripada prvoj klasi ex-YU muzike, rad Ramba Amadeusa u posljednjih 25 godina rezultirao je popularnošću na prostorima od Slovenije do Makedonije, dok je najveći hit iz Crne Gore, “Balerina”, puštan na svim radijskim i TV stanicama”, ističe on.

“Zašto ih nije bilo više? Vjerovatno zato što nijesu bili aktivniji, već su se zadovoljavali ambicijama da budu popularni na prostoru Crne Gore”, prisjeća se Popović.

Pisanjem je aktivno učestvovao u oblikovanju muzike na ovim prostorima. Kritikama se, kaže, uvijek se trudio da pomogne i usmjeri autore kojim putem treba da idu.

” Nijesam želio da se miješam u karijere tih ljudi već da talentima koje prepoznam pomognem da dođu do ploče ili mogućnosti da ih čuju. U Jugoslaviji, samo u Zagrebu su postojali skauti, koji su pronalazili talente, povezivali sa izdavačima, i pomagali im da dođu do nivoa koji zaslužuju. I ja sam se malo bavio time, nisam imao materijalne koristi, ali jesam emotivno”, priznaje Popović i dodaje:

“Bogat sam jer imam prijatelje u svim ex-YU državama. Učestvovao sam u da potpisivanju ugovora za prve ploče i koncerte u Beogradu mnogih izvođača i grupa.”

Prijateljima je davao i sugestije, pa je čuvši prvu pjesmu Gorana Bregovića “Ove ću noći naći blues” kazao da je odlična obrada Canned Heata, na šta mu je muzičar odgovorio: “Ne, to je moja pjesma”

Prijateljima je davao i sugestije, pa je čuvši prvu pjesmu Gorana Bregovića “Ove ću noći naći blues” kazao da je odlična obrada Canned Heata, na šta mu je muzičar odgovorio: “Ne, to je moja pjesma”.

“(Smijeh) Teško je u fahu koji je više pitanje šablona biti originalan. Goran ima fenomenalnu tezu: Jeb.š pjesmu koja ni na šta ne liči. Mislio sam da je važno da to što se pjeva na našem jeziku bude pismeno i da ima značaj koji će preživjeti trenutnu popularnost pjesme. Ispostavilo su da su takve pjesme nastajale na prostoru tadašnje zemlje, oblikovale generacije i uticale na sve nas da budemo malo bolji ljudi”, siguran je on.

Kritikama „nije volio da staje na muku“.

“Stravično je kad manje talentovani ulože veliku muku da naprave nešto, a vi se posprdavate na njihov račun. Izbjegavao sam to. Privatno sam volio da kažem nekome u kome pravcu mislim da treba da se razvije”, priča on.

Kao novinar i publicista razgovarao je sa mnogim uticajnim ličnostima svjetske rok scene, a tvrdi da se tada mnogo lakše dolazilo do njih.

“Da biste danas došli do kafanske pjevačice morate da preskočite prepreku zvanu PR. U moje vrijeme doći do Kleptona ili nekog od njih bilo je lakše, nego danas doći do pjevača čiju pjesmu ne znate, ali ga znate po tabloidima. Dolazio sam iz zemlje koja je imala 23 miliona stanovnika, bio sam glavni urednik najtiražnijih muzičkih novina, što je bila propusnica za bilo gdje u svijetu”, priča Popović.

Svojevremeno je organizovao Zaječarsku gitarijadu, a na pitanje da li danas ima talentovanih bendova, kaže:

“Danas se mnogo bolje svira. Svaka grupa koja izađe na bilo koji fest svira bolje od pobjednika gitarijada iz 60-tih i 70-tih. Problem je gdje oni i to što rade mogu da predstave. Danas više nema diskografije, mnogo je radio stanica, ali nažalost ne emituju tu muziku. Jedina mogućnost da predstavite to što radite je Internet”, poručuje on i nastavlja:

“Danas kad stavite pjesmu na Youtube, istog momenta mogu da vas vide svuda na planeti. A nekad, da biste saznali vijest, morali ste da idete deset dana zaredom na kiosk i vidite da li su došle američke ili engleske novine”, prisjeća se on.

Za kraj poručuje da je potrebno više razumijevanja za današnje talente i da bi trebalo i država da im pomogne.

“Mora se napraviti strategija za pomoć tih mladih muzičara. A nje nema, ako imate Exit i festivale tog kalibra, a na njima ne sviraju klinci kojima je neophodno da predstave svoje vrijednosti”, zaključuje Popović.

Štulić se ne vraća

Popović je prijatelj s mnogim muzičarima među kojima je kultni Branimir Štulić. Iskoritili smo priliku da ga upitamo kakve su šanse da se Džoni vrati na scenu:

“Kad god se čujemo, pričamo na tu temu. Mislim da će se prije pojaviti u dresu Crvene zvezde i zaigrati neku utakmicu sa veteranima nego što će se pojaviti kao muzičar”, našalio se Popović.

“Dobijam svake nedjelje od njega neko iznenađenje. Pošalje mi neki mp3 koji je snimio. Često i moju porodicu prvo pita šta bi volela da čuje, mi mu kažemo, on snimi, pa mi slušamo privatno. To je nešto što ga drži”, otkriva on, a zatim otkriva i šta bi Štulić sljedeće mogao snimiti:

“Zanima da uradi Homerovu Ilijadu koju je preveo. Želi da je snimi kompletnu, a to je projekat koji bi zahtijevao mnogo vremena i žrtvovanja. Znajući ga kao čovjeka fanatičnih radnih sposobnosti, vjerujem da će to i uraditi. E, sad se postavlja pitanje, ko će imati strpljenja da sluša nešto što će trajati sedam, osam sati”, pita se Popović.

Bitanga u Čolićevom spotu

Popović se pojavljuje i kao statista u spotu Zdravka Čolića za pjesmu “Poplava”. O tom iskustvu kaže:

“To je više bila šala. Pjesmu Poplava mi je donio Bajaga da pitam Zdravka da je čuje i eventualno snimi. Tekst za nju pisao je Duško Kovačević. Kad je Zdravko sa svojim timom čuo pjesmu, rekao je da će je drage volje snimiti jer je i tražio nešto što podsjeća na novu verziju starogratske numere.

Zatim je tražio da svi zajedno snimimo spot i to je bilo divno. Zamislite akademika (Kovačević), čovjeka koji je učestvovao u najviše najuspješnijih ploča na Balkanu (Bajaga), najvećeg pjevača posljednjih 40 godina na ovim prostorima (Čolić) i jednu bitangu s njima. To je bila velika čast”, našalio se Popović na svoj račun.

http://www.vijesti.me/caffe/peca-popovic-nekad-bilo-lakse-do-kleptona-nego-sad-do-kafanske-pjevacice-140709

http://www.popboks.com/article/28897

 

 

 

Tags: , , , ,

Category: Notes

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Petar Peca Popović i Mihajlo Pantić – Biti rokenrol [Knjiga dana]

by admin time to read: 8 min
0