Plićak

| August 8, 2018 | 0 Comments

I supersonični Milo nasukao se poodavno u plićaku sopstvenog dubokog mora, pa kako ne bi i njegovi patuljasti niskoletači. U plićaku se najljepše osjećaju svi domoljubni srebroljupci koji se hvale dubinama i visinama. Najprije ličnim i personalnim, potom državnim i historijskim. Montenegrinska nacionalna strategija plićak je proglasila dubinom u kojoj se ništa ne nazire sem mutljaga i mraka dukljanskog paganističkog mrijestilišta…
Tako su visoki i duboki ljuđi i birani junaci svoje brčkanje u plićaku i valjuškanje u zamućenoj vodici montenegrističkim hokus-pokusima i pseudomodernističkim mantrama i matracima vaspostavili kao državno-nacionalni projekat na kojem se temelji budućnost našijeh dubina i našijeh visina od sada pa zadovijek dok gođ traje vječna i tako dalje duboka i visoka državica kojoj nema života bez plitkoga brkališta i zaludnoga trkališta…
Znaju oni koji sve znaju, osim onoga da ništa ne znaju, da je znanje u providnom plićaku, a ne u mračnijem dubinama, koje inače asociraju na strašni usud i avetluk serbskoga istorijskoga nasljeđa, od koga se i inače bježi ukoliko se želi uhvatiti korak sa vremenom i trendovima koji obećavaju nešto pliće i nešto bolje za sve one koji su na vrijeme,a zahvaljujući urođenoj plitkoj promućurnosti, doplivali do najrođenijega plićaka i spasli se od strašnijeh nasljeđenijeh dubinah u kojima se koprcaju utvare neobavezujuće tradicije zasnovane na krvožednim mitovima i lažljivim kažama i skaskama…
Gonjeni sveopštim progresom i ostalim priključenijima i sagrešenijima, ljuđi su prozreli i prezreli straobalne sile mraka koje vrebaju iz dubina sa kojima i inače nikada nijeste načisto. Promućurni plićkani i još promućurnije plićkanke shvatili su da se jedino u plićacima i mutljacima naše zemlje ponosne može prosipati pamet i dubina, pa su prilično elegantno i degutantno svoje karijerističke šuplje korabljice usidrili u karijerističkim i šupljim plićacima naše karijerističke i šuplje, a nadasve vječne, visoke i duboke miloljubne imperije koja se raskošno diči svojim zastiđem, lažima i samoobmanama…
Sve ono što čeljadetu trebuje u dubinama, ne trebuje mu u plićaku. Po ovoj plitkoumnoj logici naši poglavnici, doglavnici, jurišnici i ostali đetići i sokolovi pokrenuli su invaziju na plićak upriličenu i namaškiranu na sliku i priliku svečanog dostojanstvenog defilea praćenog sasvim odgovarajućim muziciranjem uzburkane plitke i maličak zamućene vode u kojo se ne ogleda sopstveno lice, ali kroz koju se može nazreti sve ono što čini prirodnu floru i faunu domicilnog autohtonog plićaka…
Svi oni koji plutaju po plićaku, a zapravo su po važećim paragrafima i historijskim činjenicama vlasnici plitkoga brkališta i tovilišta, kao zjenicu plićaka svoga čuvaju svoj plićak nemilosrdno se obračunavajući sa svim onima sužnjima koji se, vođeni nekom slijepom, a prirodnom silom, pokatkad zapute zlokobnom zovu serbskih arhidubina. Naravno, da takvi arhiludaci završe na svom suđenom dnu, a sve u slavu onih koji su u plićaku poodavno pronašli svoje dubine…
U dubinama, kažu plitki mudraci iz vijeća mladih staraca, nema ničega sem usidrenog ili utopljenog ništavila i velikosrpske agresije koja, kao i inače, vreba iz dubina kao sedmoglava ala kojoj je upravo otkinuta i sedma glava. Sve glave velikosrpske ale iz tamnih dubinah pritandrčene se na milogorskoj tablji iznad koje se vijori pobjednički barjak slaveći dubine ponositog plićaka. Sedmoglava pomenuta ala bez svojijeh sedam glavah življa je i rasrđenija nego ikada, a dubine u kojima obitava njeno sedam puta obezglavljeno truplo dublje su nego ikada. Stoga se imperativno oplićavanje preostalih dubina smatra najpatriotskijim činom milogorskog patriotizma i prečicom do nacionalne penzije za sve one kojima se i ne isplati da budu mladi i radni kad već mogu biti mladi i neradni, a takvijeh je u našem predubokom plićaku ponajviše…
Plićak je, uostalom, za sve one plitke gnjurce koji su shvatili da je bolje dodirnuti dno i ostati živ, zdrav, veseo i plitak, nego završiti na dnu mrtav, nezdrav, neveseo i dubok. Zato su plićaci jedine dubine u kojima se uživa ukoliko se u njemu udave snovi o dubinama…

Tags: ,

Category: Notes

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Plićak

by Boris Jovanović time to read: 3 min
0