Ponekad smo se smijali i kikotali bez nekog posebnog razloga – Priče o Silviji (7)

| June 11, 2017 | 0 Comments

 

© Srđa Dragović

Ponekad smo se smijali i kikotali bez nekog posebnog razloga, ali to više ne radimo. Ja se zasmijem, Silvija razgovara preko telefona, stavlja prst na usta, ćutka me, iako moj smijeh nije baš toliko glasan da ga taj neko može čuti a i da jeste i da taj neko pita, kao, neko se tamo smije ili ko se to tamo smije uvijek može reći uključen je Tv, djeca na ulici, moja ljubav se glupira, uvijek imaš izbor i sve je ljepše od tog prsta na usnama i namrštenog čela.
Zakikoćem se ponekad sam, ali je nekako ljepše smijati se sa Silvijom, i kad pomislim na to odmah prestanem, kada pomislim kako smo se nekada samo smijali i svašta izmišljali, sneveselim se. Pokušam ispred ogledala, i neko vrijeme to pali, ali ipak osjećam da nije ono što želim.

Rekao sam Silviji jasno i glasno:
– Hoću da se smijemo, bez razloga, kao nekada!

Tags: , ,

Category: Art

Slobodan Šabeljić

About the Author ()

Slobodan Šabeljić rođen je u Nikšiću. U vrijeme istorije, žestokih tuča i demonstracija u Beogradu završio Filološki fakultet, te godine nijesu pojeli skakavci. Nikada nije pisao za djecu i odrasle. Piše za one koji čitaju. Knjigu pripovijedne proze „Heroji“ objavio je 2009. godine. Knjiga „Priče o Silviji“ objavljena 2010. godine bila je predložena za regionalnu nagradu Meša Selimović. Knjigu priča "52 kratke priče o evropskom fudbalu" objavio je 2012. godine. Roman pod nazivom "Ovo nije roman" objavljen je 2013. godine. Izdavačka kuća Rende iz Beograda 2014. godine je objavila novo izdanje knjige "Priče o Silviji". Knjigu "Barselona jedna priča" objavio je 2015. godine a zbirku priča "Berač pamuka" 2016. godine. U međuvremenu, piše i diše. Punim plućima.

Leave a Reply

Art

Ponekad smo se smijali i kikotali bez nekog posebnog razloga – Priče o Silviji (7)

by Slobodan Šabeljić time to read: 1 min
0