Art

Priče o Silviji – Hodao sam i nijesam znao

© Srđa Dragović

Hodao sam i nijesam znao. Kako sam mogao da znam? Nijesam znao. Kada sam, slučajno, kao sve što je, i saznao, šta sam mogao da uradim? Samo, samo dvije solucije sam imao na raspolaganju. Da se borim. Ili da odem. Razmišljao sam: ako se budem borio, izgubiću, sigurno. Razmišljao sam: ako pođem, možda Silvija neće htjeti da ide sa mnom. U prvom slučaju, poraz je neizbježan. U drugom slučaju, poraz je skoro neizbježan. U drugom slučaju ima nade.

Kako sam mogao znati?

Dvije stotine (i brojem: 200) kamera u gradu pratile su svaki moj korak, svaki moj pogled, naglo skretanje, osmjeh uplašenoj djevojčici, ozbiljnost pred klovnom, krišom isplažen jezik samom sebi u izlogu. Sve je ostalo zabilježeno. Kakva odvratnost, kakav užas, kakav strah!

 

 

 

 

 

 

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.