Prodato

| September 26, 2018 | 0 Comments

Prodali vjeru za večeru. Njihova stvar. Vjera im je nikakva, a večera im svakakva. Šta mogu dobiti za sitninu osim večere koju su pokrkali kod jataka u nekoj razbojničkoj jazbini…
Prodali sopstvene principe. Jaka stvar. Neka prodaju i tu sitnež. Ionako je prodata još kad su se rodili. Sada se samo isplaćuje. Na rate. Sa kamaticom. Što bi se reklo- da se stavi na porcelanski zub. Da se sažvaće, proguta i ode u najdonje lagume. Kako, nego tako: prodaš vjeru, pretvoriš u nešto opipljivo, prožvaćeš, progutaš, provariš…i zna se šta je u poslednjoj epizodi domaće politikantsko-šišnjarske serije. Pa onda nanovo: prodaš principe, pretvoriš u nešto opipljivo, prožvaćeš, progutaš, provariš…i zna se šta je kreščendo, finale, vrhunac domaćeg politikantskog džiberaja…
Sve je baš onako kako i nalažu pravila kruženja materije. Prodaš nematerijalno, pretvoriš u materijalno, a materijalno je sklono pretvaranju u nešto malo drugačije, ali ipak materijalno. Produktivna metamorfoza nematerijalnog u materijalno i materijalnog u materiju. Nikakva šteta. Očekivano rabotništvo. Porodična manufaktura. Nešto kao: klozetski progres ili traktat o crijevima…
To što je njihovo, prodali su. I onda je na red došlo ono što je i naše. I to su prodali. I to su metnuli na porcelanski zubić. I to su prožvakali, progutali, provarili, prepustili donjim lagumima, pretvorili u nepristojnu materiju, u zgomilani smrdivi spomenik jedne lopovske vladavine. Prodali ono što se ne prodaje dok god ima malička zdravog razuma i mrvička upokojenog poštenja. Prodali- budzaštili, kao što su prodali i vjeru i principe i sve ono što je i ovako i onako i odavno postala buvljačka roba. Kad već prodaju, što ne prodaju svoje?
Prodali more i morske obale, prodali nebo iznad mora, prodali planine nad morem, prodali i oblake nad planinama, prodali i visine nad oblacima, prodali bi i sunce na visinama da postoji kupac jednako alav i bijedan koliko je alava njihova glad i bijedna njihova prodaja…
Kako da ne prodaju sve, oni koji nemaju baš ništa… Kako da ne daju za male novce zemlju, vodu, šume i livade, kad su za mizerne novce prodali sebe i tako označili početak velike mizerne rasprodaje…
Na berzi sramote svemu su odredili cijenu. I sve su dali ispod svake cijene koju su im prethodno odredili na berzi sramote. I sramotno niska cijena sa berze sramote bila je previsoka za naše pokvarene lihvare. Može to i niže, može to i bijednije, mora to i jadnije. Kao da je more, kao da je nebo, kao da su planine, kao da su polja i livade, šuma i lugovi, stara groblja, svetinje i kosturnice, plodne njive i oranice, kao da je đedovina i iskovina, kao da je-kvarljiva roba koju treba utrapiti pošto-poto prvo lopovskom pobratimu koji naiđe…
Prodali more da bi kupovali so i ribu. Prodali planine da bi kupili visine i kamen. Prodali nebo, da bi kupovali oblake. Prodali šume da bi kupovali šušanj lišća. Prodali pašnjake da bi kupili travke. Prodali njive da bi kupili jednu praznu brazdu. Prodali ostrva da bi kupili samoću. Prodali plaže da bi kupili pješčano zrno. Prodali rijeku da bi kupili curak stida. Prodali sve ljepote, širine, visine i nizine da bi kupili nigdine koje će unesrećiti i crne prodavce i sinje kukavce…
Prodali rudnike da bi kupovali rudu. Prodali rudare da bi kupili rudarske šlemove. Prodali šljivike da bi kupovali crve u šljivama. Prodali povrtnjake da bi kupili truli kupus i užiškani pasulj. Prodali jabučare da bi kupili otrov na peteljci. Prodali krave da bi kupili mlijeko u prahu. Prodali čeličane da bi kupili gvozdene opiljke. Prodali zemlju u kojoj sve rađa da bi kupili podzemlje u kojem sve umire…
Kad su prodali, što ne prodadoše svoje? Kad su prosuli i razasuli što ne prosuše i razasuše svoje… Kad su ogolili i raskućili, što sebe ne pretvoriše u golaće i raskućnike…
Da bi sebe kućio, moraš narod raskućiti. To im je jedini naum i jedina nauka. Raskući one koji su neimarili. Rastemelji one koji su temeljili. I na raskućju zidaj svoju kuću dovoljno visoku i dovoljno slijepu da joj ne vidiš temelja i korijena. Njoj temelja, a sebi korijena. Jedino tako može, ako si naumio što i oni, ako si naučio njihovu ološku nauku…
Hajde, Jano, kuću da prodamo…pjevaju pijani svati. I survavaju se u crni dert. Prodali tuđu kuću, pretvorili u svoje pare. Pa im sad tuđe i ono što su mislili da je njihovo, a njihovo nikada neće biti ono što je tuđe…
Da ne damo, Jano dušo, da je ne prodamo…

Tags: , ,

Category: Notes

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Prodato

by Boris Jovanović time to read: 3 min
0