Sedmi pečat

| June 29, 2013 | 0 Comments

Profesor ekonomije sa Univerziteta „George Washington“, u nedavnoj slučajnoj posjeti Crnoj Gori, ostao je zapanjen kada je vidio zvanične podatke i ovlaš se upoznao sa veličinom teritorije, resursima i demografijom. „Šesto hiljada stanovnika živi u dva stambena bloka Čikaga“, rekao je u izjavi za jedne dnevne novine.

Međutim, prosječan crnogorski građanin je tradicionalno nezainteresovan za egzaktne parametre i veličine. To je oduvijek nepopularna kategorija. Uz „ne sjekiram se“ devizu ovdje se zvanično ne razmišlja, samo na crno.

Potrošačka korpa i lični dohodak su apstraktni pojmovi za Crnogorce. Čak i kod ekonomski pismene i obučene raje statistički podaci se lako prenebregavaju. Nažalost, jer ne postoji toliko savršeno upakovana demagogija koja je u stanju da preciznije demistifikuje “nepodnošljivu lakoću postojanja” od par egzaktnih podataka.

Na kraju 2012. godine svaki građanin Crne Gore je bio dužan 1.330 €, i to isključivo po osnovu kreditnih zaduženja stanovništva. Po istom podatku i osnovu, svaki zaposleni Crnogorac/ka je bio dužan/na 4.800 €. Ovdje nijesu uračunata dugovanja po raznim drugim osnovama: neplaćeni računi za električnu energiju, komunalije, neplaćeni porezi, i sl.  Recimo da svako nikšićko domaćinstvo prosječno duguje oko 800 € za utrošenu električnu energiju. S obzirom da je isti trend nastavljen u 2013., pretpostavka je da će na kraju tekuće godine najisplativiji posao u Crnoj Gori biti trgovina petrolejom i voskom, dok će dug svakog zaposlenog crnogorskog građanina biti značajno veći. Nezaposlenost raste, krediti se reprogramiraju, kamate se multiplikuju, računi se gomilaju.

Zvanično! uvoz 1.8 milijardi €, izvoz 350 miliona €, nezaposlenost 25 %. Treći svijet šezdesetih!

Šta je dovelo do ovih brojki?

Ljudi su učeni i naučeni da država brine o njima, da im država obezbijedi posao, stan, auto, ljetovanje, zimnicu, liječenje, ljubavnicu. Dvadeset četiri godine su prošle od kada je to postalo nemoguće, a u Crnoj Gori i dalje niko ne želi to da prizna. Ni država koja njeguje takvo društvo, ni, naravno, građani koji čekaju u redu za sledovanje: radnog mjesta, stana, službenog auta, kredita, trinaestojulske nagrade, donacije za NVO ili socijalne pomoći.

Sve društveno bogatstvo naslijeđeno nakon 1989. je prodato. Na prečac usvojen i prihvaćen neoliberalni koncept ekonomske politike Crnoj Gori je donio uvoz, deregulaciju, brzu i traljavu privatizaciju. Strane kompanije su kupile banke, preduzeća, telekomunikacije i oplodile uloženi kapital sa ogromnim prinosima – koji su potom izvlačeni iz domaće privrede (primjer Telekoma, KAP-a, Elektoprivrede). Zatim su banke ušle u ofanzivno plasiranje kredita, što je stvorilo privid veće kupovne moći. U ponudi u novootvorenim delta i omega šoping centrima su se našli proizvodi sa istoka i zapada, potrošnja je kratkoročno porasla, proizvodnja se istovremeno gasila i balon je neminovno ostao bez gasa (takulin bez šoldi). Posljedice su sada svima jasne i očigledne. Bankrot viri kroz ključaonu.

Nekritična primjena koncepta neoliberalne ekonomije pokazala se pogubnom. Država je srljala u zaduženja, slijepo prateći principe međunarodnih finansijskih institucija proklamovanih u „Vašingtonskom konsenzusu“. Izostao je strateški plan vođenja ekonomske politike sa jasnim mjerama intervencije i zaštite domaće privrede u glavnim sektorima. Valjalo je sačuvati proizvodnju metala, el. energije, rudne i drvne resurse, isto kao što je valjalo sa posebnim senzibilitetom očuvati usluge brodogradnje, prekookeanske trgovine, luke, turizma, saobraćaja. Sačuvati domaće proizvode gdje je bilo realno i moguće, uz očuvanje domaćeg bankarskog sektora.

U međuvremenu, formirana su jedina uspješna preduzeća u Crnoj Gori – političke partije. Preostala javna dobra – umjesto u vlasništvu države postala su vlasništvo partija. Konkursi ne postoje. Konkurencija ne postoji. Obesmišljen je svaki rad, napor, svako školovanje je postalo neisplativo. Ako si centarfor Budućnosti – poželjno je da mašeš partijskom zastavicom da bi bio na širem spisku reprezentacije. Ako si poljoprivredni proizvođač – moraš ići na partijsku tribinu ako hoćeš otkup proizvoda sa njive. „Prilagodi se!“, parola je profesora Univerziteta. „Pronađimo vezu!“, parola je šesto hiljada građana.

N’o, svaki ručak – prije ili kasnije – dođe na naplatu, kako bi rekao premijer citirajući osnovni ekonomski princip. Sav populizam i demagogija padaju na koljena pred nemoći praznih džepova. Postoje neumoljivi prirodni i društveni zakoni koji ne mare za bilo kakva činjenja. Jedan od takvih je zakon ekonomske realnosti koji je surov i po tome sličan jedino prirodnim zakonima. Ekonomska realnost ne poznaje izgovore, ona je jasna i neupitna, kao aksiom, naročito u savremenom društvu metastaze divljeg kapitalizma – gdje novac postaje jedina mjera postojanja.

Poenta je da država više nema novca!

Imovina očeva je prodata a imovina djece je pod hipotekom.

Još uvijek, nakon dvadeset četiri godine tranzicije i pet godina od početka globalne ekonomske krize, Crna Gora ne uspijeva da definiše strategiju i plan akcija ekonomske politike. Rusi dolaze pa odlaze. Porezi su niski pa rastu. Autoput gradimo pa ne gradimo. Željezaru prodajemo pa kupujemo. Brodove takođe. Hotel prodajemo za 2 pa kupujemo za 5 miliona. KAP prodajemo pa uvodimo stečaj, gasimo i ne gasimo. Termoelektrana blok 2 se gradi ali i ne gradi, hidrocentrale na Morači, Valdanos, Solana, Pobjeda…

U kultnom filmu Ingmara Bergmana nakon teške i duge partije šaha vitez Antonius pobjeđuje Smrt i omogućava mladom paru spas i veseo nastavak putovanja.

U scenariju crnogorske ekonomske drame ne nazire se slično izbavljenje. Sedmi pečat jedne iste Vlade djeluje kao finalni.

Građani ipak moraju znati da je ručak neplaćen a račun je na stolu.

 

 

 

 

Tags: , , , ,

Category: Jasan Pogled

Markić Rakočević

About the Author ()

Markić Rakočević, rođen proljeća 1980., nedugo nakon smrti Josipa Broza a pola godine prije ubistva Džona Lenona, što ništa konkretno o njemu ne govori. Diplomirao pa magistrirao ekonomiju u Podgorici. Voli fudbal, poeziju i novac. U slobodno vrijeme čita sve i svašta i ponekad napiše koju riječ, onako, bez neke ambicije. Antifašista i liberal, ipak, shodno sopstvenom iskustvu življenja zalaže se za jaku državu-institucije. Seksualno opredijeljen, na radost poneke dame. To je, međutim, istorijska kategorija izuzev jedne. Do daljnjeg..

Leave a Reply

Sedmi pečat

by Markić Rakočević time to read: 4 min
0