Notes

Simon de Bovoar – Nesporazum u Moskvi [Knjiga dana]

Predgovor Laguninom izdanju

Trebalo  je  da  novela  „Nesporazum  u  Moskvi“,  nastala 1966–1967, bude objavljena u zbirci Slomljena žena  (1968). Uprkos očiglednim kvalitetima, Simon de Bovoar ju je izbacila i zamenila pripovetkom „Doba diskrecije“. Prvi put je objavljena 1992. u časopisu Roman 20–50.

„Nesporazum u Moskvi“ govori o bračnoj krizi i krizi identiteta  (prevaziđenoj  in fine),  kroz  koju  Nikol i Andre, bračni par profesora u penziji, prolaze za vreme putovanja u Moskvu: tamo se pridružuju Maši, Andreovoj ćerki iz prvog braka. Ispostavilo se da je odabrani  način  pripovedanja  savršeno  prilagođen temi koja se obrađuje. Naime, u brzom ritmu, kroz Simon de Bovoar kratke sekvence (ukupno dvadeset četiri, ravnomerno raspoređene), Simon de Bovoar smenjuje Nikolino i Andreovo gledište: čitalac tako ima povlašćen položaj u odnosu na oba partnera, koji su trenutno zatvoreni u pogrešnim  tumačenjima,  neiskazanim razočaranjima i preteranoj ozlojeđenosti. Ta tehnika joj, povrh toga, omogućava da paralelno razvija muško i žensko gledište, kako kroz njihove razlike (Andreove  brige  su  prvenstveno  političke  prirode, dok su Nikoline pre usmerene na osećajnost), tako i kroz njihove sličnosti. Simon de Bovoar je već koristila taj dvostruki fokus u ranijim romanima (Tuđa krv, Mandarin), ali nikad sa tolikim intenzitetom i takvom komplementarnošću.

Kako pokazuje sam naslov, pripovetka tesno povezuje ličnu i kolektivnu istoriju: bračni nesporazum izbija prilikom putovanja koje je povod za političko razočaranje. Ona tako donosi zanimljivo (kritičko) svedočenje o Sovjetskom Savezu šezdesetih godina XX veka. Simon de Bovoar se nadahnjuje svojim i Sartrovim redovnim boravcima u SSSR-u od 1962. do 1966. na poziv Saveza pisaca (Sartr se, uz to, tamo sretao sa svojom ruskom ljubavnicom Lenom Zonjinom, od koje Maša pozajmljuje neke crte). Tako se kroz konkretno iskustvo protagonista, koji obraćaju pažnju na prizore i utiske, sagledavaju preobražaji u toj zemlji i vide mnoge teškoće prouzrokovane birokratskim besmislicama. Situacija u kulturi i sovjetska spoljna  politika,  tada  u  znaku  zategnutih  kinesko-sovjetskih odnosa, pokreću rasprave između Maše i njenog  oca, razočaranog što prilikom ponovnog otkrivanja Moskve ne pronalazi čist socijalistički ideal. Kritika sovjetskog režima u Svođenju računa, napisanom 1971, posle invazije na Čehoslovačku, biće žešća i posvetiće više mesta problemu ljudskih sloboda. Međutim, i ovaj detaljan prikaz situacije u SSSR-u, ovakav kakav je, ostaje dragocen dokument.

Izlazeći iz okvira bračne krize, Simon de Bovoar se bavi mnogo opštijim temama. Ženski likovi ilustruju različite aspekte položaja žena: uprkos želji za emancipacijom i borbama vođenim u mladosti, Nikol, previše zaokupljena porodičnim životom, žali zbog neostvarenih  ambicija. Iren, verenica njenog sina, otelovljuje novu generaciju koja, nastojeći da pomiri sve uloge, nijednu ne produbljuje. Mašina neusiljenost i nezavisnost proističu iz ravnopravnosti polova u Sovjetskom Savezu. Problem komunikacije provlači se kroz celu pripovetku, ali se u njoj ipak prvenstveno analiziraju gorke posledice starenja: propadanje tela, odustajanje od seksualnog života i planova, gubitak nade. Razmišljanje o starosti navodi na postavljanje pitanja  o  vremenu  (uz  odavanje  priznanja Prustu na kraju novele).  Smetenost  likova  često  daje  izrazito  dirljiv  lirski  akcenat  svim  tim  razmišljanjima.

Zaoštravanje  „nesporazuma“ ima za posledicu sve dublje zaranjanje u prošlost i na kraju dovodi do postavljanja pitanja o samom smislu ljudskog života: „Ošinula  ju  je  strepnja: strepnja od postojanja,  još nepodnošljivija od straha od smrti.“ Svi ovi problemi i teme tesno se prepliću. U središtu tog platna nalazi se  Maša,  vodič  i  prevodilac,  čije  prisustvo  izaziva krizu i podstiče protagoniste da uvide istinu.

U „Dobu  diskrecije“, koje je, dakle, zamenilo „Nesporazum u Moskvi“, Simon de Bovoar se opet bavi starijim parom koji je suočen sa nesporazumom i preuzima mnoge odlomke iz prve pripovetke, prilagođavajući ih kontekstu. Potpuno, međutim, izbacuje sovjetsku dimenziju i iznosi isključivo gledište ženskog lika zapalog u krizu: to joj omogućava da lakše uklopi novu priču u Slomljenu ženu. Posmatran sa ove distance, „Nesporazum u Moskvi“ se nameće svojim kvalitetom i zaslužuje da bude objavljen sam za sebe.

Elijan Lekarm-Tabon

Nesporazum nastaje iz neizgovorenog

Roman-novela „Nesporazum u Moskvi“ Simon de Bovoar, koji govori o krizi identiteta sredovečnog bračnog para, Nikol i Andrea, na njihovom putovanju u Moskvi, bio je tema desetog Laguninog književnog kluba, koji se tradicionalno održava svakog prvog petka u mesecu. Ovaj naslov, prepun aluzija na odnos Simon de Bovoar i Žan Pol Sartra, objavljen je tek nakon autorkine smrti, a nedavno je po prvi put izašao u srpskom prevodu.

Piše: M. K.

„Nesporazum u Moskvi“ govori o bračnoj krizi i krizi identiteta, problemu komunikacije, položaju žena, starosti, ali je i neka vrsta svedočenja o Sovjetskom Savezu u prvoj polovini šezdesetih godina prošlog veka, složili su se govornici.

– Već sam naslov novele upućuje na ono što je najvažnije u tekstu. Knjiga počinje sa problemima komunikacije. Taj zaplet koji se vrti oko nesporazuma, mogao bi da bude odlična drama i to za komično izvođenje. Junaci su ljubomorni, sujetni… bez obzira na njihove godine. To nema ni veze sa starošću. Nikol nema pravu suparnicu, već je to Andreova ćerka iz prvog braka – Maša, koju su došli da posete u Moskvi. Ali vremenom se ispostavlja da je i on je ljubomoran na njihovog sina. Ona čak kaže da nijedna majka ne želi da se njen sin oženi – objasnila je Biljana Dojčinović, profesorka na Katedri za opštu književnost i rukovoditeljka projekta Knjiženstvo.

S druge strane je Moskva.

– Dva zapadna intelektualca, levičara 60-ih godina borave u SSSR-u. Tu dolazi do čitavog niza konfliktnih situacija. Postavlja se pitanje koliko oni koji su iza mogu da razumeju da li je revolucija zaista uspela. Ali svi ljudi koji raspravljaju o tome su gostujući, čak i Maša, koja baš zato i može sebi da dozvali da ne razume šta se tu dešava – istakla je profesorka.

Ona je napomenula je jako važan trenutak u knjizi kada Nikol kaže za Mašu da je privilegovana, jer je odrasla u društvu koje neguje njeno samopouzdanje.

– Socijalizam je doneo ženama ravnopravnost kakva ni na zapadu nije postojala. To uviđa i glavna junakinja knjige – naglasila je Dojčinović.

Za Vukomana Stranjančevića, diplomiranog filologa opšte književnosti, istorija književnosti može se gledati kao istorija brakova, te tako i Nikol i Andre imaju svoje mesto u nizu koji počinje sa Agamemnon i Klitemnestrom. Prema njegovim rečima, s druge strane, tema starosti se javlja dosta kasnije, a bračni parovi u poznim godinama su predmet pisanja tek u modernizmu.

– Problem komunikacija je važna tema modernizma i feminizma. Problem između Nikol i Andrea nastaje iz neizgovorenog a to je tipično modernističko. Ali taj patrijarhalni svet u kojem žive, ne ograničava samo Nikol, već i Andrea. I on se oseća neispunjenim. I on je neuklopljen u poziciju profesora univerziteta, već je jedan večiti dečak, koji se, kako kaže, tek navikao da je odrastao, a sad je već starac – napominje Stranjančević.

Antropolog Stefan Aleksić pomenuo je da uzroci za probleme koji nastaju nije samo u odnosu muško-ženskog, već i u pitanju identiteta. On je podsetio i da je glavna teza Simon de Bovoar u njenim feminističkim spisima i pre svega knjizi „Drugi pol“ da biti žena nije samo biološka stvar, već je to pitanje kulture i društvenih normativa koji se nameću kao poželjni modeli ponašanja.

Kad je reč upravo o tezi da se ženom ne rađa, nego da se ženom postaje i to nikada do kraja, Stranjančević je dodao da je to upravo i tema ovog romana. Iako je, međutim, Nikol neko ko potpada pod pritiske društva, te odbija da jede, ili razmišlja o tome kako joj stoji odeća… Simon de Bovoar se nije ponašala kao svoja junakinja.

– Za razliku od Nikol, Simon nije bila u braku jer je to smatrala činom potčinjenosti. Ona se u svom odnosu sa Sartrom smatrala ravnopravnom, ne njegovom učenicom već najboljim kritičarem njegovog rada. Ipak za sebe je govorila da je privilegovana u odnosu na druge žene, ali se za njih borila – rekla je Jasmina Rodijičić, urednica u Laguni i doktorantkinja na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Ipak, iako se knjiga završava razrešenjem, nesporazum se i dalje nastavlja.

– Na kraju teksta stoji pitanje – zašto si se osetila starom? Ono je tu s razlogom – zaključio je Stranjančević.

https://www.danas.rs/kultura/nesporazum-nastaje-iz-neizgovorenog/

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.