Anatomija Fenomena

Ta zlokobna oštrovidost [Tema: Sioran]

Svaki događaj samo je još jedan loš predznak. Ipak, s vremena na vrijeme, nađe se i poneki izuzetak kog hroničar uveličava ne bi li stvorio iluziju neočekivanog.

*

Najbolji dokaz da je zavist univerzalna je taj što ona izbija i kod umobolnih, u njihovim kratkim intervalima lucidnosti.

*

Sve anomalije nas zavode, a na prvom mjestu život, anomalija rag excellence.

*

Kad stojimo, mirno prihvatamo da svaki trenutak koji prođe zauvijek nestaje; kad ležimo, ova nam se očiglednost čini toliko neprihvatljivom da poželimo da više nikad ne ustanemo.

*

Vječno vraćanje i napredak: dvije besmislice. Šta preostaje? Prepuštenost zbivanju, iznenađenjima koja to nisu, nevoljama koje bi htjele da budu neobične.

*

Da smo započeli uklanjanjem svih onih koji mogu disati jedino na podijumu!

*

Po prirodi zagrižen, po izboru kolebljiv. Kojoj se strani prikloniti? za koga se odlučiti? uz koje ja pristati?

*

Potrebne su tvrdokorne vrline i tvrdokorni poroci da bismo se održali na površini, da bismo sačuvali to preduzimljivo ponašanje koje nam je neophodno da bismo se oduprli prestižu brodoloma ili jecaja.

*

“Često govorite o Bogu. Eto riječi kojom se više ne služim”, piše mi jedna bivša opatica. Nisu svi imali priliku da im se ona ogadi.

*

Te noći u kojima smo, u nedostatku konfidenta, svedeni na Onoga koji tu ulogu igra već vijekovima i milenijumima.

*

Ironija, ta iznijansirana, pomalo pakosna drskost je umjetnost u znanju zaustavljanja. I najmanje produbljivanje je uništava. Ako imate namjeru da insistirate, izlažete se riziku da propadnete zajedno s njom.

*

Prekrasno je što nam svaki dan donese novi razlog da nestanemo.

*

Pošto pamtimo samo poniženja i poraze, čemu služi ostalo?

*

Pitanje o temelju bilo čega budi vam želju da se bacate po zemlji. Nekoć sam uvijek tako odgovarao na kapitalna pitanja, na pitanja bez odgovora.

*

Otvarajući priručnik iz predistorije, nailazim na nekoliko primjeraka naših predaka, groznih po želji. Nesumnjivo, mora da su bili takvi. Gađenje i užas natjeraše me da sklopim knjigu dobro znajući da ću je opet otvoriti kad god se upustim u razmatranje naših užasa i svinjarija.

*

Tajni život anti-života i ta hemijska komedija umjesto da nas zasmijava, razjeda nas i zaluđuje.

*

Potreba za samouništenjem oslobađa potrebe za vjerovanjem.

*

Kad bi bijes bio atribut Svevišnjeg, već bih odavno prevazišao svoj status smrtnika.

*

Egzistencija bi se mogla opravdati kad bi se svak ponašao kao da je posljednje živo biće.

*

Ignacije Lojola, mučen skrupulama čiju prirodu ne određuje pobliže, priča da je pomišljao da se ubije. Čak i on! Ova težnja je, sasvim izvjesno, mnogo rasprostranjenija i ukorijenjija nego što se to misli. Ona je čast čovjeka koja očekuje da postane njegov zadatak.

*

Na djelovanje je prisiljen samo onaj ko se vara o sebi. Kad je stvoritelj postao sebi transparentan, više nije stvarao. Samospoznaja indisponira demona. Upravo tu bi trebalo tražiti razlog zašto Sokrat nije ništa napisao.

*

Činjenica da nas mogu uvrijediti i oni koje preziremo diskredituje nadmenost.

*

U jednom djelu, zadivljujuće prevedenom sa engleskog, nalazim samo jednu grešku: “Ponori skepticizma”. Trebalo je sumnje, jer u francuskom riječ skepticizam sadrži jednu nijansu diletantizma ili frivolosti koja je nespojiva s idejom bezdana.

*

Sklonost prema formulama ide ruku pod ruku sa slabošću prema definicijama, prema onome što ima najmanje veze sa stvarnošću.

*

Sve ono što se može klasifikovati prolazno je. Trajno je samo ono što je podesno za više tumačenja.

*

U borbi s bjelinom papira – kakav Vaterlo u perspektivi.

*

Kad razgovaramo s nekim veoma uglednim, ne treba ni za tren smetnuti s uma da se on u svojim dubokim reakcijama ni u čem ne razlikuje od onog što je zajedničko svim smrtnicima.

*

Iz obazrivosti, treba biti pažljiv prema njemu jer kao i svak od nas on neće podnijeti iskrenosg, taj direktni uzrok gotovo svih svađa i netrpeljivosti.

*

Dotakao sam sve odlike neuspjeha, računajući tu i uspjeh.

*

Nemamo nijedno Šekspirovo pismo. Zar nije ni jedno napisao? Valjda bi voljeli da čuju Hamleta kako se žali da je zatrpan poštom?

*

Izuzetna vrlina klevetnika je što oko vas širi prazninu, a da vi ne morate mrdnuti ni malim prstom.

Emil Sioran

 

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.