Jasan Pogled
– Od Lirike Itake do Itake i komentara – Svojim ranim pesmama Miloš Crnjanski se vratio posle gotovo četiri decenije, dodavši im komentare, neku vrstu autobiografsko-lirskog dnevnika. Tako je nastala nova knjiga Itaka i komentari (1959). Nakon nje, u poeziji ga je čekao još samo vanredni Lament nad Beogradom (1962), […]
Priroda i (auto)poetička funkcija Crnjanskovih komentara – V dio Strah od smrti u borbi, u ratu, prolazan je, ali vojnika proganja i strah od strašne očne bolesti, trahoma, raširene u vrijeme Prvog svjetskog rata „među sirotinjom u Podunavlju“. Ta „strašna, prilepčiva očna bolest, poreklom iz Egipta“, koja se širila i […]
Priroda i (auto)poetička funkcija Crnjanskovih komentara – IV dio Crnjanski daje komentar i uz „Serenatu“, jednu od svojih najljepših, ljubavnih pjesama. Ona je nastala na drugom kraju svijeta, na Zlota Lipi, gdje su vojnici „u krvi bili“ od prve ljetnje noći do jeseni, svaki dan (podvukao M. C.) i gdje […]
Priroda i (auto)poetička funkcija Crnjanskovih komentara – III dio I Brankova sudbina se vraćala Crnjanskom kao odjek. Tu je počela igra udvajanja, toliko karakteristična za ovoga pjesnika. Ovim komentarom započinje Crnjanskova slika Prvog svjetskog rata, što bi moralo biti predmet posebnog rada. Mi ćemo ovoga puta slijediti samo poetičke ideje. […]
Priroda i (auto)poetička funkcija Crnjanskovih komentara – II dio U komentaru „Crnjanski u Temišvaru“ nalazimo nekoliko momenata važnih za portret umjetnika u mladosti. Saznajemo da je Crnjanski učio „i slikarstvo, privatno kod jednog profesora“, što nije moglo biti bez ljubavi i sklonosti, pa ni bez rezultata: „Moja slika uljana, Jedna […]
Kako razumjeti Crnjanskove Komentare? Oni su se pojavili 1959. godine – tačno četrdeset godina poslije Lirike Itake (1919) – u svojevrsnoj „ličnoj antologiji“ Itaka i komentari, i prva pomisao je da su svojevrsno „objašnjenje“ Itake, srodno Crnjanskovom manifestu „Objašnjenje ’Sumatre’“ iz daleke 1920. godine. Komentari bi, prema toj antologiji, bili […]
Vojnička pesma Nisam je za srebro ni za zlato plako, niti za Dušanov sjaj. Ne bih je rukom za carske dvore mako, za onaj bludnicâ raj. A šta je meni do tih mramornih dvora tučnog ponoćnog sata, što očima slepim odbijati mora, sestri sramnoj od brata? A šta je meni […]
Oda vešalima Što ste crna kao krst? I masna ko mesarska vrata? Ta senka vam liči na mač čvrst, a skuplja ste od zlata. Što se krijete u robijaški vrt i cvetate iza zida? Još nas ima što volimo smrt i na vama visiti – od stida. Što ne bi […]
Serenata Čuj, plače Mesec mlad i žut. Slušaj me, draga, poslednji put. Umreću, pa kad se zaželiš mene, ne viči ime moje u smiraj dana. Slušaj vetar sa lišća svelog, žutog. Pevaće ti: da sam ja ljubio jesen, a ne tvoje strasti, ni članke tvoje gole, no stisak granja rumenog […]
Srp na nebu Ti nezaboravljena moja na rodnom polju iznenada ženka, ostaj mi senka, senka. Ko redovi zarđalih kosa kukuruz je na suncu zreo. Teška si bila, vrela i bosa kao snop žita kad se razgrne. Oči ti behu male al crne kao rupice na fruli. Kad mi na tebi […]