Jasan Pogled
Predgovor za jednu neostvarenu monografiju 1. Mjesecima bi mi se, čim se probudim, pogled iz postelje dizao na sliku Voja Stanića. ‒ Ovo je naslikao čovjek od devedeset godina. Tako je rekao, a ja ga ne upitah kako je sliku nazvao. To u njegovu slučaju i nije važno. Njegove slike […]
Piše: Miljenko Jergović Jedna će nova ulica na unutrašnjem rubu Zagreba, u blizini gradskog deponija, biti nazvana po Milanu Mladenoviću. Vijest je stara, ali je za nekog vraga esdepeovci stalno ponavljaju, kad god im zatreba da na čas prikriju višak svojih, reći ćemo tako, kroatocentričnih sentimenata. Tamo na Jakuševcu, gdje […]
Piše: Miljenko Jergović Ljepota je stvar konvencije. Sva je estetika stvar dogovora među ljudima, “neka vrsta socijalističkog samoupravnog sporazuma zaključenog u špiljama južne Francuske”. Ove riječi pamtim tačno onako kako su izgovorene prije trideset pet godina, na prvom predavanju iz povijesti umjetnosti kod profesora Bore Mihačevića u sarajevskoj Prvoj gimnaziji. […]
Piše: Miljenko Jergović U ponedjeljak, dan-dva nakon kninskih proslava i mimohoda kojima je slavljena godišnjica Oluje, kolovoza 2016. gradonačelnik Zagreba je na naročito sazvanoj konferenciji za novinstvo obavijestio hrvatsku javnost da je Drugi svjetski rat završen. Iako već neko vrijeme izbjegavam domaću stranačku politiku, većinu tema hrvatskih političkih i […]
Ljeto 1981. provodio sam u poslu. Dizao sam se u četiri ujutro, da bih već u pola pet ispred stare tiskare Oslobođenja preuzimao svoj bunt novina, koje ću razdijeliti pretplatnicima. Moj “rejon” prostirao se od početka Kralja Tomislava ulice, pa do onih nebodera iznad stadiona Koševo. Posao bih obavio do […]
Piše: Miljenko Jergović U naše kulture, i u ovaj jezik pomoću kojega i mene razumijete, Paul Auster se uvukao kroz Sarajevo 1994, u najtežoj godini opsade grada. Tada je, naime, u izdanju Festivala malih i eksperimentalnih scena objavljen prijevod romana “U zemlji posljednjih stvari” (prevoditeljica Aida Čengić), prema kojemu je […]
Piše: Miljenko Jergović Prije trideset pet godina, stojim ispod pozornice polupraznog, ledenog Doma mladih, u ruci mi unučić s vinjakom, gledam mršavog, našminkanog mladića u radničkom kombinezonu, dok izvodi neku svoju pantomimu, a iza njega orkestar svira. Pjesma se zvala “Duhovi”, trajala je dugo, dvadeset minuta, dvadeset dana, dvadeset […]
Piše: Miljenko Jergović Koliko god to bilo po život neugodno, koliko god čovjeka činilo depresivnim, za umjetnika bi bilo najbolje da ostane anoniman, i da se nikada ne suoči s odjekom svojih dijela kod publike. Ustvari, možda bi idealno bilo da publika za njih nikad i ne sazna. Da publike […]
Malo je moglo biti iznenađenih kada je početkom listopada nagradu Nike – najveću nagradu koja se dodjeljuje poljskim piscima – po drugi put dobila Olga Tokarczuk. Jedno od najvećih imena suvremene europske proze, pripovjedačica oko čijih knjiga u Poljskoj postoji ono iznimno rijetko suglasje kritike i publike te inozemne recepcije, […]
Četvrtak je, jedan sat i dvanaest minuta. Upravo sam došao iz Van Gogha, gdje sam u izravnom prijenosu, putem stranice Nobelprize org., pratio proglašenje dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Poslao sam čestitku mom prijatelju i prevoditelju na bjeloruski Siarhieju Šupi. Još uvijek sam uzbuđen, i pokušavam, što duže mogu, produžiti […]