Jasan Pogled
Tolstoj kaže za Moskvu da svaki ruski čovjek osjeća njeno materinsko značenje; inostranci, i ne znajući da je Moskva »majka čitave Rusije«, osjećaju ženstveni karakter tog grada. I Napoleon je, po Tolstoju, osjetio ženstvenost Moskve: »Cette ville asiatique aux innombrables eglises, Moscou la sainte! La voila done enfin, cette fameuse […]
Na dalekom sjeveru Bila je tiha sjeverna noć. Milijuni plamenih kandila od »Alphe u Kolima Malim« do Herkula i Oriona blistali su u modrini zvjezdanog slapa što se strovaljuje u snopovima astralnih kaskada nad vučjom tminom, kojom naše saonice jedre u smjeru Sjeverne zvijezde, kao sitan čamčić po nedoglednoj pučini […]
Da kod te večere prisustvuju osim nas stranaca još i partijski delegati, to je, čini se, bilo protiv njene izrazite volje, a i protiv volje njenog supruga, ali dok je on, pasivan po svojoj naravi, stavljen pred neku vrstu fait accomplija, bespomoćno popustio, Ana Ignjatijevna odigrala je svome suprugu u […]
Odigrao se ovaj dramolet u jednom od sjevernih gubernijskih gradova, što ima oko četrdeset tisuća stanovnika; da od prljave željezničke stanice ne odzvanja piska parostroja, čovjek bi i dan-današnji očekivao Čičikova da se pojavi sa dna ulice sa svojom poznatom trojkom. Drveni plotovi, naherene petrolejke, telefonski stupovi sa tustim gavranovima […]
Najprije patetično čičeronski: na Spaska vrata čitava je ruska historija ulazila u Kremlj otkrivene glave. Sav ceremonijal Carstva vezan je s tim Vratima i po Carskom ukazu svaki prolaznik, skinuvši šešir, morao je da se pokloni tu Bogu i Caru, koji su stoljećima stolovali u ovoj slavnoj ruskoj tvrđavi. Edwardu […]
Prolaze žene i pronose svoje tajne i ponose,A ljudi ko svrake s grane grakću iz kavane. O kako je jadno i tužno u malome gradu živjeti,U sivome tiho sivjeti, u tužnome gnjiti ružno. Tu plaze tuste intrige i duše gutaju dugovi,Života gasnu krugovi u sivoj močvari brige. Teške su masne […]
Riga, s igram svojih zelenlkastlih svijetala, s masivnim traverzama mostova, ornim galijama, visokim furlandlijskim trokatnicama, titrala je kao rasvijetljena pozornica romantične vesele opere. Sniježilo je. Praporci saonica, svjetliljke omotane bijelom vatom, smijeh prolaznika, grudanje djece, vika kočijaša, piska lokomotiva pod staklenim krovom Baltičkoga kolodvora, gospođe zaogrnuto staromodnim krznima, u šubarama […]
Putujući od Berlina do Eydtkuhnena na litavskoj granici, na svakom kilometru osjeća se sve više Azija. Kolodvor u Kantovu Konigsbergu, u žutoj, čađavoj jutarnjoj rasvjeti, nesimpatičan kao sisački. Čovjek se iz bordelizirane Evrope vraća u »panonsku« zonu, sa južnog na sjeverni Balkan. Poslije natkrivenih, čistih stanica, s natpisima na modrim […]
Kao slika, Berlin izmijenio je u magičnoj laterni moje svijesti nekoliko lirskih predodžaba, i o mojoj vlastitoj berlinskoj panorami mogla bi se napisati čitava mala historija. Još od najranijeg djetinjstva vezala me s pojmom grada Berlina Menzelova kompozicija »Njegovo Veličanstvo Frieđrich Wilhelm I polazi na frontu k svojim četama, godine […]
P O T R E S Marijan Grakalić Sami smo u sobi, potres, sjene krevet i ja, dijelimo te trenutke, neizvjesne, opasne, čak intimne, dok kuća drhti poput žene, a jecaje na krovu sklada crijep. To igra se zemlja svojim i mojim tijelom, bijelim zidom i dušom u grotlu zapetoj, […]