Tag: Vislava Šimborska

Anatomija Fenomena

Tušta i tma [Tema: Šimborska]

Drugi preci uostalom mogli su biti moji, i već bih iz drugog gnezda poletela, i već bih se ispod drugog panja iz ljuske ispilila. U garderobi prirode mnoštvo kostima. Kostim pauka, galeba, poljskog miša. Svaki kao saliven i poslušno se nosi dok se ne pohaba. Ni ja nisam birala, ali […]

Anatomija Fenomena

Ćutanje bilja [Tema: Šimborska]

Jednostrano poznanstvo između mene i vasne razvija se najgore. Znam šta je listić, šta latica, klas, šišarka, stabljika,i šta se s vama događa u aprilu, a šta u decembru. Iako je moja zainteresovanost neuzvraćena,nad neke od vas specijalno se saginjem, a pred nekim dižem nos. Imam za vas imena:klen, čičak, […]

Anatomija Fenomena

Oblaci [Tema: Šimborska]

Morala bih da požurims opisivanjem oblaka –po deliću sekundeprestaju da budu oni, a počinju da bivaju drugi. Njihovo svojstvo –nikada se neće ponavljatiu oblicima, nijansama, pozama i ređanju. Neopterećeni sećanjem na bilo šta,bez napora se dižu iznad činjenica. Kao nekakvi svedoci bilo čega –smesta se razgone na sve strane. U […]

Anatomija Fenomena

Nekakvi ljudi [Tema: Šimborska]

Nekakvi ljudi beže pred nekakvim ljudima.U nekoj zemlji pod suncemi s nekim oblacima. Za sobom ostavljaju nekakvo svoje sve,zasejana polja, nekakve kokoši, pse,ogledalca, u kojima se upravo ogleda vatra. Na leđima nose krčage i zavežljaje,što praznije to iz dana u dan sve teže. Tiho se odvija nečije zamaranje,a u vrevi […]

Anatomija Fenomena

Poetika svakodnevlja ili put do Šimborske [Tema: Šimborska]

(Povodom knjige Mihala Rušineka Ništa obično – O Vislavi Šimborskoj, prevela s poljskog Biserka Rajčić, Treći trg – Srebrno drvo, Beograd, 2020) Već pri otvaranju knjige Mihala Rušineka (1974, Krakov) spontano će se nametnuti pitanje o njenoj žanrovskoj opredeljenosti. Posvećena jednom periodu života Šimborske, koji je u isto vreme i […]

Anatomija Fenomena

Zaljubljeni [Tema: Šimborska]

Tako je tiho, da čujemo pesmicu zapevanu juče: „Ti kreni planinom, a ja dolinom…” Iako čujemo – ne verujemo. Naš osmeh nije maska tuge, a dobrota odricanje. Čak i više nego što zaslužuju žalimo nezaljubljene. Tako smo začuđeni sobom, da nas više ništa začuditi ne može? Ni duga noću. Ni […]