Jasan Pogled
Ležim na odru, tih upropašćen do banalnosti, do gorskog stida, ulaze nekakve crne gošće, poneka pridje i zarida. Okolo sjede. Tiho i tužno. Starci puše, pričaju, kašlju i opraštahu mi velikodušno sve što se zbilo uz veselu čašu. Vrline vezu uz izraz ozbiljan, pričaju sa smiješkom ( Ispada, eto, da […]
Buji, paji, grijehu moj mali, spavaj, moja lijepa sramoto, zbog tebe su me protjerali da tuđe rublje prostirem plotom. Nazvali su me svačim redom i kleli, i mene i tebe, sine, kao da ti nijesi čedo, lijepe oči materine. Buji, paji, da porasteš naji, velik kao oni jablanovi, snažan kao […]
I Zaboraviše me, tugo, drumovi. Odavno ni jednog da navrati. Bjelina mi vid umori. Stigoše me spori sati. Sve se svelo u prozorsko okno komad neba i oblak što plovi. Smrt me gleda praznooko. Nedajte me o drumovi. II Proljeće ide, a ona reži. Prijeti – pluća će da iskida. […]
Dan osvanu a ja – Skadar, zle me sile pretvorile u gomile, do temelja porušile. Tri godine tako one mene lome, a ja više nisam kadar da se zidam i survavam niz litice. Gojkovice, mlada Gojkovice… Vito Nikolić
Svi smo u opsadi ovih crnih dana, Sve nas podjednako tuku, moj Gosparu, i s kopna, i s mora – sa svih strana Samo grmi: barut! barut! barut! Ne poznajem nikog sred dima i tmuše, ali ipak ćutim ovu mržnju staru koju nikogović sipa, obezdušen, na sve što smo bili, […]
Noćas tako želim da me neko voli, pregršt nečije nježnosti mi treba; noćas ću sve da zaboravim i prebolim i da se vratim u naručje neba. Ja sam bio kafanski i više nič’ji, i bio pust i prezren – neželjen ko grobar. Noćas bih htio sebi – dječaku da ličim […]
Tumara gradom nedjelja, ide od kuće do kuće, ko da je slučajno naljegla, pa ne zna šta će i kud će. Zastane ispred izloga, da tobož kosu popravi, a otud nema nikoga da je bar okom pozdravi. U krčmi nađe tišinu, na trgu, opet, tišina, praznuju ljudi prazninu i svud […]
Pjevaju u meni drumovi snažni, drumovi dobri ko dlan očin. Moram danas otić nekud, da potražim malo odmora za umorne oči. Idem bez pozdrava, bez poruka, ovako lijepo pomućenog uma, da tražim okuka, okuka, okuka, i iza svake – samo parče druma. Pustite me, pustite da odem, bez pitanja kako […]
Izvešće jedno jutro mene sužnja i prije no se dan razdani ubiće me ni kriva ni dužna izvan grada na pustoj poljani. I ponoviće se sramna slika već toliko puta ponovljena: mrtav pjesnik pred četom vojnika a okolo pjesma ponižena. Vito Nikolić
Ove jeseni ni tebe ni mene ti u grobu – ja u garsonjeri. Stižu mi nekakvi računi, nekakve opomene, a niotkuda riječi da me razuvjeri kako nijesi bio u pravu kad si potegao za nožem ko Serjoža. Ove jeseni i ja sanjam travu Neku dobru travu s one strane noža. […]