Trijade – Gospođica i Groblje

| September 19, 2014 | 0 Comments

cemetery23

Gospođica

Ne zna se da li je mrze ili su zaljubljeni.
Gospođici i jedno i drugo nadima grudi i gordi korak.
I lijepa im je neizdrživo i ružna im je nepodnošljivo.
Gospođica sebe ne voli pred ogledalom, ali se obožava u njihovom oku.
Gospođica-vjetropirka raskrili se i leti svijetom, sa visina im maše i naslađuje se njihovim jadom.
Tajnovita bez tajne, lijepa bez ljepote, vrela bez strasti, ne voli kad voli, uživa kad pati.
Kad se razdjevičila, završila je s ljubavnim životom, željna zavođenja, sluđena željom.
Gospođica šparta svijetom, zatrpava se suvenirima i razdraženo mrzi putovanja.
Ima je svuda, a njoj je jedino stalo da je ima u njima.
Gospođica je kupila novi automobil, voli da se vozika sama i pripita i da razmišlja o jebačini u jezerskom vrbaku.
Odvija često muziku i uz muziku plače.

Groblje

Na sredini groblja je Petrova crkva sa koje su prošle jeseni odnesena gvozdena vrata. Iznad groblja je Saborna crkva kojoj su prošle zime počupali oluke. I neprestano popravljaju veliki crkveni sat koji nikada ne radi.
Groblje je načičkano kao saće, stazice se račvaju veselo, borovi kaplju smolom i tupkaju šišarkama.
Bude i poneki gospodin izbrijan i napomađen sa tačkastom kravatom i svijećom i cvijetom.
Zgodi se prijatna tišina, milokrvni dan pod toplim suncem, sav umirisan.
To je muzika groblja koja se prelije u grad.
Budu i velika okupljanja obično pod kišom ili sunčanicom.
Kada se stado raziđe, groblje nastavlja da živi.
Šušne celofan na razvigorcu na nekoj grobnici pod svježim cvijećem.
Ni groblje ne živi vječno.

GG

Danas, dragi Bože, sahranjujemo gospođicu.
Ni cvijet, samo piljim u nečije ćelavo tjeme, u nečije zaplavljeno nebo.
Zakucala se novim automobilom u tužnu vrbu kraj jezera.
Muzika je treštala, kapala je krv gusta kao vosak, crna.
Kad sam položio dlan na njenu toplu butinu, bila je spremna da me pripusti.
I razmakla je lagano noge.
I sve se razmirisalo.
I ustreptao sam svim damarima i zabrektao sam svim žilama.
Osjećam kako se ukrućuje muškost moja dok ridaju i cvile pored njenog kovčega.
Nikada neću spustiti cvijet na njenu hladnu ploču.
Nikada neću priznati da sam je volio.
Stidim se svoje mržnje i svoje ljubavi.
Plašiću se njene duše.

Tags: , , , ,

Category: Art

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Art

Trijade – Gospođica i Groblje

by Boris Jovanović time to read: 2 min
0