U potpalublju (GDP versus BDP)

| April 13, 2013 | 0 Comments

GDP je engleska skraćenica za Bruto domaći proizvod. On se definiše kao suma svih proizvedenih dobara i usluga u toku jedne godine u jednoj zemlji.

Na našem jeziku skraćenica može značiti Bezbroj Domaćih Problema. Tako je od 1989. do danas, s tim što je rast stvarnog GDP-ja u obrnutoj proporciji sa Brojem Domaćih Problema.

Statistika za 2012. pokazuje recesiju. Do tačnog podatka sačekaćemo septembar ali posljednja dva tromjesečja 2012. GDP je imao negativne stope rasta u odnosu na isti period prethodne godine. Broj Domaćih Problema je dakle još veći.

Rješavanje Brojnih Domaćih Problema je na stand by-u već duži period. Ništa se ne pokušava riješiti već se kreiraju novi problemi. Provociraju se, reklo bi se namjerno, političke zvečke koje treba da zavaraju poluprazne stomake građana do nove „uspješne turističke sezone“. Novac koji nedostaje od realne proizvodnje iz godine u godinu se nadoknađuje skupim zajmovima koji odlažu rebalans budžeta makar do kraja ljeta kada bi zarađeno od usluga trebalo donekle da popuni državnu kasu. Ako to ne bude dovoljno slijedi novi zajam ako iko na zemljinom šaru bude toliki egzibicionista da nam pozajmi još novca.

I tako posljednjih pet godina javni dug konstantno rapidno raste i od prihvatljivih 30 % GDP-ja u 2007. dostigao je nivo od 70 % u 2013.

Šta to ustvari znači?

Crna Gora je u dubokoj i teškoj ekonomskoj komi. Država nema novca pa je prinuđena da pozajmljuje u inostranstvu pod svakakvim kamatama a pošto i to nije dovoljno pribjegava se „inovativnim“ poreskim  bravurama tipa „euro po euro na SIM kartice“, krizni porez na zarade ili još bravuroznije „porez na brojilo utrošene električne energije“. Samo na kamate po osnovu zaduženja država ima obavezu od 70 miliona eura. Da bi se plaćale dospjele obaveze po ranijim zaduženjima pribjegava se novim zaduživanjima. Novim dugom vraća se stari. Krediti za razvoj i investicije su zaboravljena kategorija. U priče o autoputu, hidrocentralama, jadransko-jonskom kraku magistrale više ne vjeruje ni tetak Milika.

Radno aktivnog stanovništva je oko 245 hiljada od čega je zaposleno oko 195 hiljada dok nezaposlenih ima do 50 hiljada. U javnom sektoru radi preko 50 hiljada ljudi. Penzionera je 120 hiljada. Mikro, mali i srednji biznis zapošljava radnika koliko i neki evropski gradić od stotinjak hiljada stanovnika.

Povećanje PDV-a kao još jedan izvor nedostajućeg novca se odlaže za predinfarktno stanje. Vrijeme brzo prolazi, ništa se značajno ne dešava u privredi i uskoro ćemo imati PDV od 19-20%. U tom slučaju cijene neminovno rastu, potrošnja opada i šta biva dalje zna svaka starija domaćica: „mast u propast“.

Državni bilansi djeluju kataklizmično. Uvozimo sve, od čačkalica do lokomotiva, dok izvozimo svega 350 miliona eura. Brutalno zvuči podatak da je uvoz hrane, pića i duvana u 2012. bio jednak kompletnom izvozu Crne Gore. Da li možemo proizvoditi dovoljno hrane za 650 hiljada ljudi?

KAP je „bolesnik“ sa dubiozama koje ne bi mogla da nadonkadi mnogo duža obala nego što je naša. Niko ne zna stvarne bilanse KAP-a. Dugovi su svakako preko 300 miliona eura od čega je oko 120 miliona kredita ruskog vlasnika za koji iznos je garantovala država. Taj novac nije uložen u fabriku. Svakog momenta garancije države mogu biti aktivirane od strane banaka i u tom slučaju prijeti finansijski krah. Kao jeftin anestetik na teško bolesnom tkivu zvuče uvjeravanja premijera u Skupštini da država neće bankrotirati. Nijedan realan pokazatelj ne daje uporište za takav stav.

Dakle, iako formalno – pravno nezavisna i međunarodno priznata, Crna Gora je i te kako zavisna ni manje ni više nego od volje stranih bankara. Ako znamo kakva je muka u eurozoni i kakvo je stanje na globalnom finansijskom tržištu jasno je da nas niko iz svijeta neće spasavati ubijajući sebe.

No, bez KAP-a se ne može, poručuju gotovo svi: „KAP je pola izvoza Crne Gore.“ Ispada da bi bez KAP-a i bukvalno bili u zoni rizika od gladi ima li se u vidu pomenuta relacija izvoz jednako uvoz hrane. Zbog duga KAP-a Elektroprivredi od oko 60 miliona eura obustavljena je isporuka struje Kombinatu pa je od skoro prinuđen da struju uvozi iz regiona. To je moguće s obzirom da je CG elektroprenosni sistem dio regionalne mreže. Međutim, struja koja se nabavlja iz rezervi koje postoje u regionu je višestruko skuplja od one i onako skupe koju je KAP trošio iz domaćih izvora uz ogromne subvencije države. Trenutno KAP dnevno troši 90 hiljada eura struje. Tu struju, naravno, ne plaća a njihov izvršni direktor je prije par dana vrlo ležerno objasnio da ne zna odakle troše struju i da nemaju novca da je plate. A neko je mora platiti. Nije teško pretpostaviti ko? Slobodnije tumačenje izjave direktora KAP-a jasno sugeriše da nemaju ni namjeru da plate struju koju troše jer ugovor o snadbijevanju KAP-a strujom i ne postoji. Ruski vlasnik djeluje kao da je ukapirao igru i savršeno ga, i to javno eksponirano, zabolje.

Ko, dakle, treba da riješi Gordijev čvor i preuzme odgovornost za rješavanje bezbroj golemih ekonomskih problema?

U koalicionoj Vladi postoje različiti pristupi problemu KAP-a. Da li je zaista tako ili je i to uhodana politička zvečkica i prebacivanje pažnje javnosti sa realnih problema na politička navijanja za i protiv DPSDP-a. Pa „dok se Vlasi ne dosjete“ eto je turistička sezona a ona će na kratko zakrpiti poneku manju rupu u potpalublju nasukane brodice. KAP ovih dana čeka parlamentarne odbore, kojekakve zaključke i neobavezujuća mišljenja i preglasavanja. Usvojeni zaključci Skupštine iz februara 2012. o raskidu ugovora sa ruskim vlasnikom još ćute u ladici ministra ekonomije.

Da li će na kraju država preuzeti dug i KAP od Rusa ili će kombinat otići u stečaj ostaje da se vidi. Jedno je sigurno, KAP će u svakom činjenju ili nečinjenju dugoročno ostati najveći ekonomski problem Crne Gore.

Bolji život građanima neće donijeti grbovi, himne i zastave kakvi god bili. U koju god crkvu se molili računi čekaju plaćanje.

 

 

 

 

 

Tags: , , , , , ,

Category: Jasan Pogled

Markić Rakočević

About the Author ()

Markić Rakočević, rođen proljeća 1980., nedugo nakon smrti Josipa Broza a pola godine prije ubistva Džona Lenona, što ništa konkretno o njemu ne govori. Diplomirao pa magistrirao ekonomiju u Podgorici. Voli fudbal, poeziju i novac. U slobodno vrijeme čita sve i svašta i ponekad napiše koju riječ, onako, bez neke ambicije. Antifašista i liberal, ipak, shodno sopstvenom iskustvu življenja zalaže se za jaku državu-institucije. Seksualno opredijeljen, na radost poneke dame. To je, međutim, istorijska kategorija izuzev jedne. Do daljnjeg..

Leave a Reply

U potpalublju (GDP versus BDP)

by Markić Rakočević time to read: 4 min
0