Umjesto gluposti [Tema:Šobić]

| February 3, 2013 | 0 Comments

Taj slučajno pročitani članak u ovdašnjim novinama (prepunim gluposti, crnih vijesti i loših ljudi) nema veze sa nosačima zvuka. Novinski naslov Izdrži, legendo sam je pokrenuo muziku. Ta muzika je u meni, u pomalo zapretanoj prošlosti koja miriše na ljubav, prijateljstvo, odanost…

Koja ima kičmu i smuca se po trotoarima. Iz koje, kao prvi snijeg i prvi poljupci i prva opijanja šušte stare novine, grije i veje.

Šobić je, za neke od nas, postao i ostao putokaz života. Onda kad smo ga sreli na ulici, koja bi se mogla zvati Vitova, i kad smo zapjevali jedan od refrena, koji bi se mogao zvati lozinka. Sve su se tada zvale Marija i nijedna do kraja to nije zaslužila.

Kad smo nazdravljali i opraštali se brodili smo tom muzikom. Naše male barke su pronašle svoje vode. Kasnije su se vode zamutile i umjesto mulja i taloga izabrali smo čisti izvor i bili smo ponosni znajući da smo izabrali čisto srce umjesto zaprljanih karijera.

Tako nekako je bilo i sa Šobićem.

Mnogi su se čudili što nam je toliko važan. Čudili su se o čemu Taj uopšte pjeva. Neki su se pitali: ko vam je Taj? Njihovo čuđenje je samo pojačavalo Šobićevu muziku.

I kao što su se nekada čitale zabranjene knjige tako smi mi slušali njegove neobjavljene pjesme, zagrijani i ozareni Barutanom ljubavi.

Šobić je postajao najljepši simbol našeg malog grada, a mnogi veliki gradovi su ga svojatali. Jednu lijepu Sarajevku sam ubjeđivao da Miladin nije Sarajlija. Znatno kasnije, zapljusnut suncem Straduna, zanebesan dalmatinskim vinima, priznao sam da je Šobić Dubrovčanin. I Tuzlak i Banjalučanin i Beograđanin. Sad priznajem da je i Sarajlija. Ašik Ajša se najljepše ljubi u njegovoj pjesmi i za njom najbolnije žude njegova mlađa braća…

Sve čega nema, sve što je posustalo, sve bez čega se ne može, nalazi se u Šobićevim pjesmama.

Pjesnik sa kičmom i gitarom umjesto gluposti treba da siđe u njihove živote i da izađe iz bolesničke sobe u novi dan.

Dan bez smisla, poezije i hrabrosti i nije svanuo. Zato:

Ne daj se, legendo!

 

 

 

 

 

 

Tags: , , , , , ,

Category: Anatomija Fenomena

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Umjesto gluposti [Tema:Šobić]

by Boris Jovanović time to read: 2 min
0