Višak manjka

| July 12, 2018 | 0 Comments

To ti je višak, zemljače! To što brineš tuđe brige i što te nije briga šta će s nama biti do pošljetka. Ratosiljaj se toga viška, pa zanoći pod nekim dudom kao pravi dundo bezbrižni i gledaj kako ti nad glavom zvjezdice skaču kao svijetleće buve. Jer, šta su ljudi ako nijesu ljuđi. I šta su zvjezdice- nebesnice ako nijesu buvice i pufice na oglodanom nebu… Oslobodi se konačno tog viška, pretovareni zemljače, i otpusti lađicu svoju da kliza ka sutonu totalnog dembelizma, sve do luke potpunog debilizma…
Pusti viškove, đavo da ih nosi! Ionako je ostalo samo još malo viška ljudskovine, samo još naviljak slame koja će brzo planuti na paklenoj vatri koja nas obasjava i mrklinu nam čini baš onako egzotičnom, što bi se to kod nas, u zemlji divlje ljepote i zadivljalih čeljadi, izistinski reklo. Od viška glava ne boli, ali od tvog viška koji je viškov višak, i te kako boli tikvica, koja će ti i ovako i onako biti višak ukoliko ne naučiš nauku naopakog svijeta u kojem je sve višak, a naročito manjak zdrave pameti, častoljublja i obraza…
Viškovi su, zemljače, odavno odsvirali svoje. Odavno su sišli sa pozornice manjkavog života i zato su, po zlu logike, i postali višak. I nauči sebe da ne učiš druge da budu slijepi i gluvi zatočnici viška, jer ćeš sve one koje si učio nositi na duši kad shvatiš da su im ti viškovi jedino što im nije manjkalo u manjkavosti koja nas je snašla. Pamet u glavu, višak u stranu, pa ćeš i sam vidjeti koliko je strašno biti u zabludi i neznaveniju…
A šta je, ako nije višak, sve ono što je manjak u ovome našem zlosrećnom udesu… Imamo li dovoljno pameti ili pameti odavno manjka, a nikad, čini se manjkalo nije, kao što sad manjka? Naravski da nemamo i da je pamet manjak, a svaki manjak je pravi-pravcati višak u zemlji i u narodiću koji ne pati od manjka, nego od viška. Dakle, razoružaj manjkavu pamet jer ti je ona strašni tovar-pretovar i najstrašniji višak među ovima koji jedan drugog ne mjere mjerom pameti, nego kantarom avetluka. Pamet je manjkala, kao svaki višak, i zato je, po sili zlosrećnog opštegrađanskog progresa, neće ni biti. A ono čega možda nema ili čega sigurno neće ni biti, je najobičniji i najjadniji višak. A zna se šta sa viškom biva, otkad je ovakvih viškova i ovakvih manjkova…
Imamo li, pitaću te- što bi se reklo najiskrenije- dovoljno baš te najiskrenije iskrenosti? Naravski da možda nemamo i sigurno da je nećemo ni imati, čak ni u onoj najmanjoj mjeri koja bi stala u najmajušniji manjak ne veći od naprstka i ne manji od iskrenosti naše. Dakle, izvedi zaključak i ponovi ovo što ti se najiskrenije kaže: iskrenost je u plemenu neiskrenih istinoljubaca tek jedan mizerni manjak, a svaki mizerni manjak, šta je nego višak koga treba popljuvati, maljnuti pravo u potiljačnu kost i baciti u najdublju jamu ili još bolje jamu-bezdanicu kojoj je dno na dnu naše mizernosti… Oslobodi se, dakle, i toga viška koji je ionako jedan najjadniji i naočigledniji manjak…
Imamo li, pitam te dalje, a ti se i dalje pravi da ne znaš odgovor na pitanja koja sama sebi odgovaraju, dovoljno pravdoljublja i slobodoumlja u našim dičnim pravdoljubivim i slobodoljubivim vukoderinama ili je i to najčemerniji manjak, manjak od manjka, manjak od onoga što je ostalo kada se umanji manjkov manjak? Znaš sve, sem onoga što treba da znaš: sva ta izvikana i iskliktana pravdoljublja i slobodoljublja su višak čim su takav i ovakav manjak. A šta se radi sa viškovima ako se ne bacaju u prvu rupetinu do koje se dođe, a došlo se brže nego što smo se nadali…
Imamo li, kumim te obrazom, makar obrazinu od obraza, makar privid obraza i obrazovanja među najobraznijim i najobrazovanijim kućićima, koljenovićima- stomakovićima i kesićima? Ako imamo onda ništa i nemamo osim tog obraza, a ne bi se reklo da se može imati sve, a nemati ništa ili imati obraza i sve ono što uz obraz ne ide. Manjka, manjka i tek će manjkati jer je obraz kao i sve ostalo što manjka danas i čega neće ni biti sjutra, najnepotrebniji i najbesmisleniji višak koji će kao što i priliči svim viškovima završiti kao i svaki manjak. Na dnu ponora, pritisnut stijenom bezobraznosti i prostote…
Imamo li nečega što smo možda i imali i nekoga koga smo možda slijedili, a da ga nijesmo pretvorili u višak koji se baca u ovom višku od vremena u kojem manjka sve ono što se u višak pretvorilo…Sve što se pretvorilo u višak prvo je postalo manjak u naopakoj zemljici koja je zaboravila da joj sve manjka osim viška koji će joj jednom doći glave koja je i ovako i onako višak među obezglavljenima, ojađenima i obestiđenima…

Tags: ,

Category: Notes

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Višak manjka

by Boris Jovanović time to read: 4 min
0