Voda je još uvijek velika neriješena zagonetka [Tema: Tajni život biljaka]

| November 4, 2015 | 0 Comments

water-flowers-new

Pišu: Piter Tompkins i Kristofer Bird (IX nastavak)

Jednom je Vogel pozvao u svoju kuću grupu psihologa, liječnika i kompjutorskih programatora, koji su se svi odnosili skeptično prema njegovim istraživanjima. Dozvolio im je da pregledaju, izvana i iznutra, sve njegove aparature kako bi se uvjerili da u njima nema skrivenih uređaja ili tehničkih gimmicka . Nisu našli ništa. Nakon toga im je Vogel rekao da posjedaju u krug i da počnu razgovarati o bilo čemu što im padne na pamet. Htio je da sazna kakve će njihove reakcije uhvatiti biljka. Gosti su čitav sat razgovarali o raznim temama, ali biljka jedva da je reagirala. Međutim, kad su već htjeli zaključiti da je sve ono što im je Vogel pričao obična prevara, netko je od prisutnih rekao: »Kako bi bilo da razgovaramo o – seksu?« Na veliko iznenađenje svih prisutnih biljka je odjednom »živnula« i pisaljka je počela pomamno oscilirati. Kasnije su sudionici ovog pokusa pokušali dokučiti zašto se to dogodilo. Zaključili su, uzevši to, naravno, samo kao hipotezu, da razgovor o seksu možda ispunjava atmosferu nekom vrstom nevidljive seksualne energije, nečim što je možda nalik na »orgonsku« energiju čije je postojanje postulirao dr Wilhelm Reich. Neki su sudionici ove zanimljive debate rekli da ovo možda znači da su na biljke doista djelovali istimulirali ih da bolje rastu i donesu više ploda razni rituali plodnosti u dalekoj prošlosti, rituali koji su se sastojali u tome da su ljudi obavljali spolni čin na zasijanim oranicama.

Dr Hal Puthoff, fizičar koji radi u glasovitom Stanfordskom istraživačkom institutu u Palo Altu u Kali- fomiji, pozvao je Vogela i pet drugih učenjaka da budu svjedoci učinka koje je on postizao kad bi kokošje jaje »priključio« na aparaturu nazvanu elektropsihometar (ili »E-metar«), koju je konstruirao L. Ron Hubbard, osnivač takozvane scientologije. Funkcije E-metra gotovo su istovjetne s funkcijama psihoanalizatora, uređaja kojim se Vogel služio u pokusima sa svojim đacima. Puthoff je htio pokazati prisutnima da jaje, priključeno na E-metar, vidljivo reagira ako se u istoj prostoriji razbije neko drugo jaje. Razbio je jedno za drugim tri jaja, ali se ništa nije dogodilo. Vogel ga je tada zamolio da dopusti njemu da to uradi. Stavio je ruku iznad jajeta, a onda je uspostavio s jajetom isti onakav odnos kakav je uspješno uspostavljao sa svojim biljkama. Minutu nakon toga kazaljka galvanometra (koji je bio sastavni dio E-metra) počela se micati. Vogel se tada, hodajući unatraške, udaljio od jajeta oko tri metra, ali se igla aparature i dalje pomicala gore-dolje kako god bi on otvorio i zatvorio šaku.
Pokreti kazaljke galvanometra, za koje se nekad smatralo da ih izazivaju promjene u električnoj otpornosti ljudske kože na koju su prislonjene ili pričvršćene elektrode, nazivaju se »galvanska kožna reakcija« ili GSR. Međutim, pošto biljke nemaju kože u ljudskom fiziološkom smislu te riječi, morao se promijeniti naziv ovog efekta kod biljaka. U ovom obliku on sada glasi »psiho- galvanska reakcija« ili PGR.

Vogel tvrdi da se PGR ne pojavljuje samo u biljkama već u svim živim bićima i živim oblicima. Direktivna, usmjeravajuća aktivnost ljudskog duha fokusira ovu energiju a onda »po komandi« oslobađa ovu silu u seriji impulsa koji prolaze kroz staklo, kovine i druge materijale. Međutim, dosad se još uvijek ne zna što je zapravo ta sila.

Nina Kulagina, ruski parapsihološki medij, može izazvati okretanje igle kompasa a da je ne dodiruje, ali da bi to postigla ona ipak mora približiti ruke kompasu. Zato pobuđuju mnogo snažniji dojam neki uspjesi postignuti na Stanfordskom sveučilištu, i to u prvom redu ono što je postigao izvanredno senzitivni medij Ingo Swann. Ne upotrebljavajući ništa osim »snage volje«, Swann je uspio djelovati na mehanizam koji je bio zatvoren u takozvanu »quark komoru«, najdebljim oklopom-štitom zaštićenu komorom u ovom poznatom atomskom institutu. »Quarkova komora« smještena je duboko pod zemljom u trezoru koji je ispunjen helijem i u nju se ne može probiti nikakvo zračenje s područja elektromagnetskog spektra. Zbog toga nije nikakvo čudo što je Swannov podvig zapanjio učenjake koji su ga vidjeli i koji su smatrali da je on uradio nešto što je po normalnim mjerilima apsolutne nemoguće i potpuno neostvarivo.

Vogel upozorava da ovakvi pokusi s biljkama mogu biti izvanredno opasni za svakog onoga tko nema sposobnosti da hotimično mijenja svoja stanja svijesti. »Fokusirana misao«, objašnjava Vogel, »može izvršiti ogromno djelovanje na tijelo osobe koja se nalazi u višem stanju duha, ako ta osoba dopusti da se u to upletu njezine emocije i uđu u igru.«
Vogel smatra da nitko tko nije tijelesno potpuno zdrav ne bi smio da se upušta u pokuse s biljkama ili bilo kakva druga parapsihička istraživanja. Iako tu tezu dosad nije uspio dokazati, Vogel je siguran da samo poseban režim ishrane (koji se temelji na povrću, voću i orasima, u kojoj ima mnogo mineralnih soli i bjelančevina) omogućuje tijelu da stvara energiju koja je potrebna za ovakva naučna istraživanja. »Svatko tko se ovim bavi troši energiju najvišeg tipa, pa se zato mora ispravno hraniti.«

Kad ga netko zapita kako »više energije« (kao što je to, na primjer, energija mišljenja) djeluju na fizička tijela živih organizama, kakav je tu mehanizam u akciji, Vogel odgovara da se upravo bavi proučavanjem nekih čudnovatih svojstava vode. Kao iskusnom kristalografu, Vogelu je upala u oči pojava da, za razliku od većine soli, koje imaju samo po jedan kristalni oblik, uzorci glečerskog leda pokazuju da se ovaj led pojavljuje u više od trideset različitih kristalnih oblika. »Kad nestručnjak vidi ove ledene kristale«, kaže Vogel, »ima dojam da gleda potpuno različite supstancije, iako se u svakom pojedinom slučaju radi o ledu.« U stanovitom smislu riječi on ipak ima pravo da tako misli. Voda je još uvijek velika neriješena zagonetka.

Vogel u odnosu na ovo iznosi pretpostavku za koju sam kaže da je još uvijek daleko od toga da bi se mogla smatrati dokazanom. Budući da sve što živi ima u svom organizmu veoma mnogo vode, možda je čovjekova vitalnost u nekakvoj uzročnoj povezanosti s ritmom respiracije. Dok se voda kreće kroz tijelo i izlazi iz njega kroz pore, stvaraju se naboji energije. Slijed razmišljanja koji je Vogela doveo do ovog postulata o vodi pokrenula je pojava da neki »psihici« (parapsihološki mediji) izgube i po nekoliko kilograma prilikom seansi u kojima troše vitalnu psihičku energiju. »Ako bismo zaista osjetljivom vagom redovno vagali ljude koji se bave parapsihičkim istraživanjima«, kaže Vogel, »otkrili bismo da se kod njih nakon svake seanse javlja pad tjelesne težine. Radi se o posljedici gubitka vode iz organizma.«

Vogel je na pitanje u čemu je značenje njegovih istraživanja s biljkama ovako odgovorio: »Velik dio nevolja koje doživljavamo su posljedica naše nesposobnosti da se oslobađamo stresova i nekih sila koje se u nama gomilaju. Kad nas netko odbaci, u sebi se bunimo protiv toga i ne možemo se osloboditi spoznaje da smo odbačeni. U nama nastaje kompleks manje vrijednosti, a to stvara stres koji se, kako je to dr Wilhelm Reich još odavno dokazao, manifestira u obliku mišićne napetosti. Moja istraživanja s biljkama ukazuju na jedan put do tog oslobođenja.«

Dva mlada kalifornijska studenta koji se bave istraživanjem socijalne psihologije i indijske filozofije, Randall Fontes i Robert Swanson, nastavljaju Vogelova istraživanja na još jednom neistraženom području. Služeći se rafiniranim aparaturama, koje su pozajmili od Vogela, već su izvršili niz tako zanimljivih otkrića da su od nekoliko uglednih sveučilišta dobili subvenciju za nastavljanje proučavanja pojave komuniciranja u svijetu biljaka.

Fontes i Swanson su svoje prvo otkriće izvršili manje-više slučajno: jedan od njih je zijevao, a drugi je zapazio da na to zijevanje biljka reagira snažnim impulsima energije. Umjesto da slegnu ramenima i ignoriraju ovu pojavu, Fontes i Swanson su odlučili da je istraže. Tako su postupili zato jer su znali da se u drevnim indijskim tekstovima pretjerano zijevanje prikazivalo kao postupak pomoću kojeg se umoran čovjek napuni shakhtijem (šak- tijem), to jest energijom za koju su stari Indijci vjerovali da ispunjava čitav svemir.

U pokusima koje je vršio s dr-om Normanom Goldsteinom, profesorom biologije na Sveučilišni u Haywardu u Kaliforniji, Fontes je otkrio da se u nekoj vrsti filodendrona kreće sa stanice na stanicu električni potencijal, što snažno ukazuje na zaključak da biljka ima jednostavan živčani sistem. Fontesu je ovo otkriće donijelo ponudu da vodi naučnostraživački projekt što ga organizira Science Unlimited Research Foundation u San Antoniju u Teksasu – sa ciljem da se istraži djelovanje ljudske svijesti na žive organizme. Njegov kolega Swanson sudjeluje u stvaranju parapsihološki orijentiranog naučnog centra na Sveučilištu Johna F. Kennedyja u Martinezu u Kaliforniji. Jedan od ciljeva ovog centra jest da se utvrdi koji i kakvi ljudi telepatski djeluju na biljke, a koji i kakvi ne djeluju.

Nastaviće se

Tags: , ,

Category: Anatomija Fenomena

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Voda je još uvijek velika neriješena zagonetka [Tema: Tajni život biljaka]

by admin time to read: 6 min
0