Anatomija Fenomena Notes

Vreme čuda [Tema: Pekić, Notes]

Borislav Pekić
Vreme čuda
Grafički zavod—Titograd, 1969.

Impresija

Mnogo je rečeno o ovom čudesnom piscu i o ovom čudesnom djelu. Zapravo, kad pristupite Pekiću uvijek pristupate višestrukom čudu. Ovoga puta čudo je i u naslovu i u čuđenju onoga koji čita i u čudesnosti onoga koji stvara. Dakle, trostruko čudo– baš kao što i priliči apologetici (ne) hrišćanstva…
O čudima se može pisati svakojako, ali samo ovaj Sin čudesne umjetnosti o čudima piše čudesno otvorivši nam i zjene i srca za nova čuda i čudesnije svjetove…

–Satanski stihovi ili poetika viših anđeoskih sfera neuhvatljiva dijalektici života ili upodobljena upravo logici zemaljskog?
–Poema o dogmi i totalitarizmu ili balada o apsolutnoj slobodi?
–Lakokrila igra ili stravičan atak na poredak našeg obrušenog svijeta?
–Da li ćemo nakon ovog literarnog čuda voljeti iskrenije ili mrzjeti strasnije?
–Ima li Gospoda bez Jude i ima li u Judi Gospoda?
–Ko su Judina djeca, ako nijesu čuvari Crkve?
–Čija smo mi čeda?
–Plače li Hristos po nama ili za nama?
–I šta je sve to nego drugo ime Neobjašnjivog Gospoda kojeg nema…

Elem, ne postoji nijedno vrijeme koje nije ili koje neće biti očuđeno ili raščuđeno pekićevskim čudima.

Citati

–Kao pirkanje vetra zaključanog u prsima.
–Ipak sumnjam da uopšte ima isceljenja koje je tako apsolutno kao oboljenje.
–Otvoriće se kuća kao gostoprimljivo nebo.
–Splešće se u klupče njihova tepanja kao otrovnice u doba parenja.
–Ništa nas ne može prinuditi da uživamo u životu tako efikasno kao pogled bačen na čoveka koji od tog istog života pati.
–Ona je bila lepa sve dok je nisi video.
–Samo mu srce, razbijeno u hiljadu majušnih srčanih zrnaca, tucijaše svuda ispod kože.
–Gospode, ne daj da me ubiju oni što za to nisu rođeni!
–Čučali su u kaljuzi srditi i veoma pametni.
–Nije više ni cvilela glasom tankim kao igla.
–Kako se oseća bezgrešnost kojoj nije prethodilo potpuno odsustvo greha?
–Tvoja sutrašnja patnja neće njima olakšati današnje muke.
–Svet je taj ulov koji će jevrejstvo položiti pred noge svog Boga.
–Dve ukrštene daske prebačene na toplo materinsko nebo su most kojim će se premostiti greh.
–Lepljivi vazduh visio je u dronjcima ispod nadstrešnica u kojima su se gušile ptice.
–Ti si , Judo, samo putar. Putar puta.
–Ako umreš umesto mene, umesto mene ćeš postati Bog.
–Šta Juda mari? Sa njim je Bog.
–Blago tebi, Judo! Blago tebi, nasledniče Gospodnji!
–Može da bude čist za veru, ali odbija da se radi nje uprlja.
–Smeška se. Jagnje koje me posla da mu dovedem kasapina koji će ga zaklati.
–Kroz Judu kao kroz prazan hodnik spasenja prolaze nepresušne povorke spasenih.
–Nije li Juda više Bog nego Isus? Više prineh, više žrtvovah, više trpeh nego Isus. Više sam čovek, nisam li time više i Bog?
–Tvorevina je važnija od Tvorca, Učenje od učitelja, Spasenje od Spasilaca…
–Magdalenina butina koja se sijala pod polumrtvim okom kandila na zidu…

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.