Zec u grmu

| October 9, 2019 | 0 Comments

Što je nama ovako?

U kom grmu leži zec?

I kakav li je to zec što toliko dugo i tako predano leži u tom grmu?

Kakav li je grm, pa je baš taj predani zec zalegao u baš taj i takav grm?

Ima li lakših pitanja…vjerovatno da nema…

Ima li težih pitanja…vjerovatno- nema…

I šta god da se zbude i kako god da nam bude, ne možemo dalje od tog zeca i od tog grma. Izgleda da u tom grmu leži zec…

Otkad li je taj zec? Nije od juče…

Otkad li je taj grm? Stariji je od zeca.

Ima neka tajna veza između našijeh junakah, zeca i grma… hm… da nema te tajne veze ne bi bilo ni nas…

Pa onda: što li je nama ovo ovako…što nam nije bolje u ovom grmu i kad ćemo iz grma, ako nećemo sad…

I je li nam kriv zec koji, rekosmo li, predano leži u grmu ili ovaj grm u kojem se šćućurio ovaj kukavni zec.

Taj i taj zec koji nam je postidio život ima neke svoje razloge da bude u tom i tom grmu. Taj i taj grm ima neke svoje razloge da udomi tog i tog zeca. Jer samo u ovakvom grmu može biti ovakav zec…

I taj zec iz grma priča svoju zečiju priču. Onako prestrašeno, onako zečiji…

Zec priča na primjer -o herojima. Tipična zečija priča. I otkad je zečeva i otkad je zečijih grmova.

Heroji su možda nekada bili ubice. Neki heroji. Sada su heroji lopovi. Gotovo svi heroji.

U tom grmu, može biti, leži zec. To zna i svaki zec, pa kako da ne zna čovjek koji je makar za pamet pametniji od zeca. I makar za hrabrost hrabriji od zeca…

Nekada ste ćutali kada je trebalo da govorite, sada govorite, a bolje je da ćutite. Jer to što govorite je mnogo sramotnije od onoga što ste nekada otćutali. I to zna svaki zec. Pa kako da ne zna čovjek koji je makar za riječ rečitiji od zeca…

Nekada ste neke loše podizali na najbolja mjesta, sada ne osta nijedan loš da nije na dobrom mjestu. To zna svaki zec. Pa kako da ne zna čovjek koji je makar za dobrotu bolji od zeca…

I u tom grmu leži zec.

Nekada ste i neke plitkoumnike uzdizali kao mudrace, sada ne osta nijedana budalina da ga nijeste vjenčali zvanjem, staklenom šiljatom krunom koja se lako lomi i šiljcima ubada. To zna svaki zec, pa kako da ne zna čovjek koji je makar za mudrost mudriji od zeca…

Može biti da i u tom grmu leži zec…

Nekada su neki puzeći stizali do trona, sada na tronu nema nijedan, a da nije dopuzao. I to zna svaki zec, pa kako da ne zna čovjek koji je makar za tron bliži tronu od zeca…

Eto zeca i u tom grmu…

Nekada je i nešto kobajagi veliko bilo odistinski malo, a danas nema ni jedne jedine veličine da nije kobajagi veličina. I to zna svaki zec. Pa kako da ne zna čovjek koji je makar za veličinu upućeniji u veličinu od zeca…

I to je taj grm. I to je taj zec…

I nekada su varali pod zakletvom, a sada je svaka zakletva postala prevara. Nekada su se neki i krivo zaklinjali, a sada se zaklinju da će varati, jamčeći to i državnim pečatom i ličnim obrazom…

Jer samo tako može u ovom grmu u kom se sakrio ovaj zec…

I kad nekada neko istjera ovog zeca iz ovog grma, shvatićemo ono što smo odavno pojmili: i grm i zec i čovjek koji se pretvara u zeca i državica koja se pretvorila u grm su jedina istina o nama… U tom grmu leži zec…

Tags: ,

Category: Notes

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Zec u grmu

by Boris Jovanović time to read: 3 min
0