Željezničke tuge [Tema: Šobić]

| February 8, 2013 | 0 Comments

Sjedim u staničnoj zgradi
čekam u gomili ljudi
voz ponoćni kasni
jutro se budi

Vazduh u kavezu
umoru se ne dam
a nož od dima bode
al’ se dobro držim
i gledam i gledam

Kraj mene studenti
radnici, vojnici
klošari na broju
starice izdišu

Skroz tamo u uglu
zalutala gospoda
o, pobjegla bi negdje
ali joj na vrata zlo stavilo kišu

Stiskam se
što sam manji, više vidim
ovakve su zore
lijek mojoj duši

Pogledujem kradom
slatko olinjalu damu
gdje mameći mene
otmjeno puši i puši

Kraj nje jadno dijete
pospano, mirno, liže slinu
a neki brkati muskarac sav uzbuđen
ždere i ždere luk i slaninu

Sve mi ovo liči na otkačeni vagon
ne znam da l’ će po nas ikad doći iko
al’ sabraću i sestre mojih željeznickih tuga
svo bogatstvo mojih željeznickih tuga
iz srca mi neće odvuć’ nikad niko, nikad, nikad niko

 

Tags: , , ,

Category: Anatomija Fenomena

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Željezničke tuge [Tema: Šobić]

by admin time to read: 1 min
0