Jasan Pogled

A sada, disciplina joge – Izreke o jogi (2)

Foto: Jared Rice

Prva sutra:

A sada, disciplina joge

Atha joganushasanam

A sada disciplina joge. Svaku pojedinu reč treba shvatiti jer Patanjđali nije koristio nijednu suvišnu reč.

A sada, disciplina joge.

Prvo pokušajte da razumete reč ‘sada’. Ovo ‘sada’ pokazuje stanje uma o kome vam upravo govorim.

Ako ste se oslobodili iluzija, ako ste bez nade, ako ste potpuno postali svesni ništavnosti svih želja, ako vidite svoj život kao besmislen – bilo šta da ste radili do sada jednostavno je umrlo, ništa neće ostati u budućnosti, vi ste u apsolutnoj beznadežnosti – što Kjerkegor zove agonijom. Ako ste u agoniji, patnji, neznajući šta da činite, neznajući gde da idete, neznajući u koga da gledate, upravo na ivici ludila, samoubistva ili smrti, ceo vaš obrazac života iznenada je postao ništavan. Ako takav trenutak nastupi, Patanjđali kaže: “Sada disciplina joge.” Samo tada možete razumeti nauku o jogi, disciplinu joge.

Ako taj trenutak ne dođe, možete nastaviti da izučavate jogu, možete postati veliki učenjak, ali nećete biti jogi. Možete napisati rasprave o jogi, možete držati predavanja o njoj, ali nećete biti jogi. Nije došao taj trenutak za vas. Intelektualno možete postati zainteresovani, kroz vaš um možete biti povezani s jogom, ali joga nije ništa ako nije disciplina. Joga nije shastra; to nije spis. To je disciplina. To je nešto što morate da učinite. To nije neobičnost, to nije filozosko mozganje. Ona je dublja od toga. To je pitanje života i smrti.

Ako je došao trenutak kada osećate da su svi pravci ometeni, svi putevi su iščezli; budućnost je mračna, a svaka želja je postala gorka, i kroz svaku želju ste upoznali samo razočarenje; svi pokreti u nade i snove su obustavljeni:

A sada, disciplina joge.

Ovo ‘sada’ možda nije došlo. Onda ja mogu govoriti o jogi, ali vi nećete slušati. Vi možete slušati samo ako je taj trenutak prisutan u vama.

Jeste li zaista nezadovoljni? Svako će reći: “Da”, ali to nezadovoljstvo nije stvarno. Vi ste nezadovoljni sa ovim, možete biti nezadovoljni sa onim, ali niste totalno nezadovoljni. Vi se još nadate. Nezadovoljni ste zbog svojih prošlih nadanja, ali za budućnost se još nadate.

Vaše nezadovoljstvo nije potpuno. Još uvek priželjkujete neko zadovoljstvo negde, neku nagradu negde.

Ponekad se osećate beznadežno, ali ta beznadežnost nije istinita. Osećate beznadežnost jer određena nada nije ostvarena, određena nada je propala. Ali nadanje je još uvek prisutno; nadanje nije propalo. Vi ćete se još nadati. Nezadovoljni ste s ovom nadom, onom nadom, ali niste nezadovoljni sa nadom kao takvom. Ako ste s nadom kao takvom razočarani, došao je trenutak kada možete ući u jogu. Onda ovaj ulazak neće biti samo mentalna, spekulativna pojava. Ovaj ulazak će biti ulazak u disciplinu.

Šta je disciplina? Disciplina označava kreiranje reda u vama. Kakvi jeste, vi ste haos. Kakvi jeste, vi ste neuredni. Gurđijev je imao običaj da kaže – a Gurđijev je na mnogo načina sličan Patanjđaliju: on je opet pokušao da načini srž religije naukom – Gurđijev kaže da vi niste jedan, vi ste gomila, čak i kada kažete: “Ja”, ne postoji neko ‘ja’. U vama ima mnogo ‘ja’, ali nikada ne postajete svesni ovog nereda jer ko će postati svestan toga? Ne postoji centar koji može postati svestan.

Joga je disciplina” znači joga želi da stvori kristalisani centar u vama. Takvi kakvi jeste, vi ste gomila, a gomila ima mnogo pojava. Jedna je da ne možete verovati gomili.

Gurđijev bi obično rekao da čovek ne može obećati. Ko će obećati? Vi niste prisutni. Ako obećate, ko će ispuniti obećanje? Sledećeg jutra onog koji je obećao više nema.

Ljudi dođu kod mene i kažu: “Sada ću položiti zavet. Obećavam da ću učiniti ovo.” Ja im kažem: “Razmislite dva puta pre nego što obećate nešto. Jeste li sigurni da će sledećeg jutra biti tu onaj ko je obećao?” Vi odlučite da ustajete rano ujutru od sutra – u četiri sata. A u četiri sata neko u vama kaže: “Ne sekiraj se. Tako je hladno napolju. Zašto se toliko žuriš? Mi to možemo uraditi ujutru.” I ponovo zaspite.

Kada ustanete vi se kajete. Mislite, “Ovo nije dobro, trebao sam to da uradim.”

Odlučujete ponovo “Sutra ću to uraditi”, a isto će se desiti i sutra jer u četiri ujutru onaj koji je obećao nije više tu, neko drugi je u krevetu. Vi ste Rotary Club: predsedavajući se stalno menja. Svaki član postaje rotirajući predsedavajući. Postoji kruženje. Svakog momenta neko drugi je glavni.

Gurđijev je obično govorio: “Ovo je glavna karakteristika čoveka, da on ne može obećati.” Vi ne možete ispuniti obećanje. Nastavljate da dajete obećanja, a dobro znate da ih ne možete ispuniti, jer vi niste jedan: vi ste nered, haos. Otuda, Patanjđali kaže: “A sada disciplina joge.” Ako je vaš život postao apsolutna patnja, ako ste shvatili da šta god učinite stvara pakao, onda je trenutak došao. Ovaj trenutak može promeniti vašu dimenziju, pravac vašeg postojanja.

Do sada ste živeli kao haos, gomila. Joga znači, sada ćete morati biti harmonija, moraćete da postanete jedan. Nužna je kristalizacija; potrebno je usredištavanje. Dok ne dostignete centar, sve što činite jeste beskorisno. To je traćenje života i vremena. Centriranje je prvo potrebno, a jedino može biti blažen onaj ko je zadobio središte. Svako traži to, ali vi ne možete zahtevati. Vi treba to da zaslužite! Svako čezne za blaženim stanjem postojanja, ali samo centar može biti blažen. Mnoštvo ne može biti blaženo, gomila nema Sopstvo, nema atmana koji će biti blažen.

Blaženstvo podrazumeva apsolutnu tišinu, a tišina je moguća samo kada postoji harmonija – kada su svi neskladni fragmenti postali jedno, kada ne postoji mnoštvo, već jedno. Kada ste vi sami u kući i niko drugi nije tu, bićete blaženi. Upravo sada svako drugi je u vašoj kući, samo vi niste tamo. Samo gosti su tamo, domaćin je uvek odsutan. A samo domaćin može biti blažen.

Usredištavanje Patanjđali naziva disciplinom – anushasanam. Reč ‘disciplina’ je lepa.

Ona dolazi iz istog korena odakle i reč ‘disciple’ dolazi. ‘Disciplina’ znači sposobnost da se uči, kapacitet da se zna. Inače vi ne možete znati, vi ne možete učiti, dok niste dostigli sposobnost da budete ili postojite.

Jednom je jedan čovek došao kod Bude i rekao… Mora da je bio društveni reformator, revolucionar. Rekao je Budi: “Svet je u patnji. Slažem se s vama”. Buda nikada nije rekao da je svet u patnji. Buda kaže: “Vi ste patnja”, ne svet. “Život je patnja”, ne svet. “Čovek je patnja”, ne svet. “Um je patnja”, ne svet. Ali taj revolucionar je rekao: “Svet je u patnji. Ja se slažem s vama. Kažite mi sada šta mogu učiniti? Imam duboko saosećanje, i želim da služim čovečanstvu.”

Služenje mora da je njegov moto. Buda ga je pogledao i ostao nem. Budin učenik Ananda je rekao: “Taj čovek izgleda da je iskren. Uputite ga. Zašto ćutite?” Onda je Buda rekao buntovniku: “Vi želite da služite svetu, ali gde ste vi? Ja ne vidim nikoga unutra. Gledam u vas, tamo nema nikoga.”

“Vi nemate nikakvo središte, a dok ne budete usredišteni šta god da činite stvaraće više smutnje.” Svi vaši društveni reformatori, vaši revolucionari, vaši lideri, oni su veliki stvaraoci smutnje, trgovci smutnjom. Svet bi bio bolji da nije bilo lidera. Inače oni ne mogu pomoći. Oni moraju učiniti nešto zato što je svet u patnji. A oni nisu usredišteni, tako da šta god učine stvaraju više patnje. Samo saosećanje neće pomoći, samo služenje neće pomoći.

Saosećanje kroz usredišteno postojanje je nešto sasvim različito. Saosećanje kroz mnoštvo je propast. Takva samilost je otrov.

A sada, disciplina Joge.

Disciplina označava sposobnost da se postoji, sposobnost da se zna, kapacitet da se uči. Moramo naučiti ove tri stvari. Sposobnost da se bude. Svi joga položaji ne bave se stvarno s telom, bave se sposobnošću da se postoji. Patanjđali kaže da ako možete sedeti tiho bez kretanja vašeg tela za nekoliko sati, raste vaša sposobnosti da postojite. Zašto se krećete? Ne možete sedeti bez kretanja čak ni za nekoliko sekundi. Vaše telo započinje da se kreće. Negde osećate svrab, noge postaju umrtvljene; mnoge stvari započinju da se događaju. Ovo su samo izgovori za vas da se pokrećete.

Vi niste gospodar. Ne možete reći telu: “Sada za jedan sat se neću pokretati.” Telo će se odmah pobuniti. Odmah će vas prisiliti da se pokrenete, da uradite nešto, a ono će dati razloge: “Morate se pokrenuti jer vas komarac ujeda.” Možda nećete naći komarca kada pogledate. Vi niste biće, vi ste strepnja – neprekidna grozničava aktivnost. Patanjđalijeve asane, položaji, se ne bave ni sa kojom vrstom fiziološkog treninga, već unutrašnjim treningom bića, samo da se bude – bez činjenja ičega, bez ikakvih pokreta, bez ikakve aktivnosti, samo da se postoji. Samo to ostajanje u postojanju pomoći će u usredištenju.

Ako možete ostati u jednom položaju, telo će postati rob; slediće vas. A što vas više telo sledi, imaćete veće postojanje unutar sebe, jače postojanje unutar vas. I zapamtite, ako se telo ne pokreće, vaš um ne može da se kreće, jer um i telo nisu dve stvari. Oni su dva pola iste pojave. Vi niste telo i um, vi ste telo-um. Vaša ličnost je psiho-somatska – psiho-fizička. Um je najsuptilniji deo tela. Ili možete reći obrnuto, da je telo najgrublji deo uma.

Tako šta god da se desi u telu dešava se i u umu. I obrnuto: što god se desi u umu dešava se i telu. Ako se telo ne pokreće i vi možete ostati u jednom položaju, ako možete reći telu: “Budi mirno”, um će ostati miran. Zaista, um započinje kretanje i pokušava da pokrene telo, jer ako se telo kreće onda i um može da se kreće. U nepokretnom telu, um se ne može pokretati; njemu je potrebno pokretno telo.

Ako se telo ne kreće, um se ne kreće, vi ste usredišteni. Ovaj nepokretan položaj nije samo fiziološko treniranje. On samo stvara situaciju u kojoj usredištenje može da se dogodi, u kojoj možete postati disciplinovani. Kada vi jeste, kada ste postali usredišteni, kada saznate šta znači postojati, onda možete učiti, jer ćete biti ponizni, skromni. Onda se možete predati.

Onda nikakav lažni ego neće prianjati uz vas jer kada ste jednom usredišteni vi znate da su svi egoi lažni. Onda se možete pokloniti. Onda se rađa disciplina.

Disciplina je veliko postignuće. Samo kroz disciplinu možete postati učenik. Samo bivajući usredišteni vi možete postati ponizni, prijemčivi, postati prazni, i guru, učitelj, može sebe izliti u vas. U vašoj praznini, ako ste tihi, on može doći i dopreti do vas. Komunikacija postaje moguća.

Učenik je onaj ko je usredišten, ponizan, prijemčiv, otvoren, spreman, budan, uslužan, pobožan. U jogi, učitelj je vrlo, vrlo važan, apsolutno važan, jer samo kada ste u neposrednoj blizini bića koje je usredišteno vaše vlastito usredištenje će se desiti. To je značenje satsanga. Jeste li čuli reč satsang? Ona je sasvim pogrešno korišćena.

Satsang označava neposrednu blizinu istine; ona znači blizu istine, znači blizu učitelja koji je postao jedno s istinom – samo biti blizu njega, otvoren, prijemčiv i čekati. Ako je to u vama postalo duboko i jako, duboka prisnost će se dogoditi.

Učitelj neće činiti ništa. On je jednostavno tu, na raspolaganju. Ako ste vi otvoreni, on će strujati unutar vas. Ovo strujanje se naziva satsang. S učiteljem vi ne treba da učite ništa drugo. Ako možete naučiti satsang, to je dovoljno – ako samo možete biti pokraj njega bez pitanja, bez razmišljanja, bez raspravljanja; samo prisutni tu, na raspolaganju, tako da biće učitelja može da se izlije u vas. A biće može da teče. Ono već teče. Kad god osoba postigne integritet, njeno biće postaje zračeće.

Ono nadolazi. Bilo da ste vi prisutni da primate ili ne, to nije važno. Ono teče kao reka. Ako ste vi prazni kao posuda, spremni, otvoreni, ono će se uliti u vas.

Učenik označava nekoga ko je spreman da prima, ko je postao materica – učitelj može da prodre u njega. Ovo je značenje reči satsang. To u osnovi nije propoved, predavanje; satsang nije rasprava. Rasprava može biti prisutna, ali raspravljanje je samo jedan izgovor. Vi ste ovde, a ja ću govoriti o Patanjđalijevim sutrama. To je samo jedan izgovor. Ako ste vi zbilja ovde, onda rasprava, razgovor, postaje samo jedan izgovor za vas da budete ovde. To je samo jedan izgovor. A ako ste vi zaista ovde, satsang počinje. Ja mogu teći a to strujanje je snažnije od bilo kog govora, svake komunikacije kroz jezik, od svakog intelektualnog susreta s vama.

Dok je vaš um angažovan, ako ste učenik, ako ste disciplinovano biće, vaš um je uposlen u slušanju mene, vaše biće može biti u satsangu. Onda je vaša glava zauzeta, vase srce je otvoreno. Onda na dubljem nivou, susret se dešava. Taj susret je satsang, a sve drugo je samo jedno opravdanje, samo da se nađu putevi da se bude blizu učitelja.

Bliskost je sve, ali samo učenik može biti blizak. Bilo ko i svako ne može biti blizak.

Bliskost znači odano poverenje. Zašto nismo bliski? Jer ima straha. Prevelika blizina može biti opasna, prevelika otvorenost može biti opasna, jer vi postajete ranjivi, a onda će biti teško odbraniti se. Stoga samo radi sigurnosne mere mi držimo svakog na ostojanju, nikada ne dozvoljavamo da pređe dozvoljeno rastojanje.

Svako ima teritoriju oko sebe. Kad god neko uđe u vašu teritoriju vi postanete uplašeni. Svako ima prostor za zaštitu. Vi sedite sami u svojoj sobi. Stranac uđe u sobu. Samo posmatrajte kako postajete zaista uplašeni. Postoji jedna tačka, a ako on pređe tu tačku, iza te tačke vi ćete biti preplašeni. Osetiće se iznenadno drhtanje. Izvan određene teritorije on se može kretati.

Biti blizak znači da sada nema vaše vlastite teritorije. Biti blizak znači biti ranjiv, biti blizak znači da šta god da se dogodi vi ne razmišljate u terminima sigurnosti.

Učenik može biti blizak iz dva razloga. Jedan je da je on usredišten, on pokušava da bude usredsređen. Osoba koja pokušava da bude usredištena postaje neuplašena, ona postaje neustrašiva. Ona ima nešto što se ne može ubiti. Vi nemate ništa, otuda strah. Vi ste gomila, mnoštvo. Mnoštvo može biti rasuto svakog momenta. Vi nemate nešto kao stena što će biti tu šta god da se dogodi. Bez stene, bez temelja vi postojite kao kuća od karata, obavezna da bude uvek u strahu. Bilo kakav vetar, čak svaki povetarac, može da je uništi, tako da morate da zaštitite sebe.

Zbog ove konstantne bezbednosti, vi ne možete voleti, ne možete verovati, vi ne možete biti prijatelj. Možete imati mnogo prijatelja ali tu ne postoji prijateljstvo, jer prijateljstvu je potrebna bliskost. Možete imati žene i muževe i takozvane ljubavnike, ali tu nema ljubavi, jer ljubav traži bliskost, ljubavi treba poverenje. Možete imati gurue, učitelje, ali nema učeništva, jer vi ne možete dozvoliti sebi da budete totalno odani nečijem biću, u blizini njegovog bića, bliski njegovom biću, tako da on ne može da vas nadvlada, da vas preplavi.

Učenik označava tragaoca koji nije mnoštvo, koji pokušava da bude usredišten i kristalizovan, barem pokušavajući, čineći napor, iskreni napor da postane individua, da oseća svoje biće, da postane svoj vlastiti gospodar. Sva disciplina joge je jedan napor da vas načini gospodarem vas samih. Takvi kakvi jeste vi ste samo rob mnogih, mnogih bolesti. Mnogi, mnogi gospodari postoje, a vi ste samo rob – i razvučeni ste u mnogim pravcima.

A sada, disciplina joge.

Joga je disciplina. To je jedan napor s vaše strane da promenite sebe. Mnoge druge stvari moraju se razumeti. Joga nije terapija. Na zapadu mnogi psihološke terapije su rasprostranjene danas, i mnogi zapadni psiholozi misle da je joga takođe terapija. Ona to nije!

Ona je disciplina. A kakva je razlika? Ovo je razlika: terapija je potrebna ako ste bolesni, terapija je potrebna ako ste oboleli, terapija je potrebna ako ste u patološkom stanju.

Disciplina je potrebna čak i kada ste zdravi. Zaista, kada ste zdravi samo disciplina može pomoći onda.

To nije za patološke slučajeve. Joga je za one koji su potpuno zdravi, ukoliko je medicinska nauka u pitanju, normalni. Oni nisu šizofrenični; oni nisu ludi, oni nisu neurotični.

Oni su normalni ljudi, zdravi ljudi bez određene patologije. Pri svemu tome oni su svesni da šta god da se naziva normalnošću jeste beskorisno, ma šta da se naziva zdravljem nije od koristi. Nešto više je potrebno, nešto veće je potrebno, nešto svetije i celovitije je potrebno.

Terapije su za bolesne ljude. Terapije vam mogu pomoći da dođete do joge, ali joga nije za terapiju. Joga je za viši red zdravlja, različit od sreće – različitog tipa bitisanja i celovitosti. Terapija može, uglavnom, da vas učini prilagođenim. Frojd kaže da mi ne možemo učiniti više. Mi vas možemo učiniti prilagođenim, normalnim članom društva – ali ako je društvo samo patološko, šta onda? A to i jeste! Samo društvo je bolesno. Terapija vas može učiniti normalnim u smislu da ste prilagođeni društvu, ali samo društvo je bolesno!

Tako ponekad se dešava da se u jednom bolesnom društvu za zdravu osobu misli da je bolesna. Mislilo se da je Isus bolestan, i svi napori su uloženi da se on dovede u red. A kada se našlo da je on beznadežan slučaj, onda je razapet na krst. Kada se našlo da se ništa ne može učiniti, da je taj čovek neizlečiv, onda je raspet. Društvo je samo bolesno jer nije ništa drugo nego vaša zajednica. Ako su svi članovi bolesni, društvo je bolesno, a svaki član mora biti podešen prema njemu.

Joga nije terapija; joga nije ni na koji način pokušaj da vas učini prilagođenim društvu. Ako želite da definišete jogu u terminima prilagođavanja, onda to nije podešavanje sa društvom, već je to izmirenje sa samom egzistencijom. To je usklađivanje sa božanskim!

Dakle, može se dogoditi da vama savršeni jogi izgleda lud. Može izgledati da je van svoje čulnosti, izvan svog uma, jer je on sada u dodiru sa moćnijim, s višim umom, višim redom stvari. On je u dodiru sa univerzalnim umom. Uvek se dešavalo tako: Buda, Isus, Krišna, oni su uvek izgledali nekako ekscentrični. Oni ne pripadaju nama; izgledaju kao strana lica.

Zbog toga mi njih nazivamo avatarima, stranim licima. Oni kao da su došli s druge planete; oni ne pripadaju nama. Oni mogu biti viši, mogu biti ispravni, mogu biti božanski, ali oni ne pripadaju nama. Oni su došli odnekuda drugde. Oni nisu deo i paket našeg postojanja, čovečanstva. Ostalo je osećanje da su oni strana lica; a oni to nisu. Oni su stvarni insajderi jer su dotakli najskriveniju srž egzistencije. Ali nama oni tako izgledaju.

A sada, disciplina joge.

Ako je vaš um shvatio da šta god ste radili do sada je bilo potpuno besmisleno, da je bilo noćna mora u najgorem, a lep san u najboljem slučaju, onda se staza discipline otvorila pred vama. Kakva je ta staza?

Osho

Nastaviće se

Prevod:

Ivan Antić

Ivana Beker

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.