Anatomija Fenomena

Anarhija je moguća (19) A šta je sa tehnologijom? [Tema: Anarhizam]

wikipedia1

Piše: Peter Gelderloos

Mnoge ljude zabrinjava to da kompleksnost suvremene tehnologije i visoka razina integracije infrastrukture i proizvodnje u sadašnje društvo anarhiju čini snom iz prošlosti. Ova briga zapravo uopće nije neutemeljena. Doduše, nije toliko kompleksnost tehnologije to što je u nesuglasju sa stvaranjem anarhističkog društva, koliko činjenica da tehnologija nije neutralna. Kao što je to Uri Gordon znalački sažeo, razvoj tehnologije reflektira interese i potrebe vladajućih članova društva, a tehnologija preoblikuje fizički svijet tako što ojačava vlast i destimulira pobunu. Nije slučajnost da nuklearno oružje i energetska infrastruktura stvaraju potrebu za centraliziranom, snažno osiguranom vojnom organizacijom i djelatnostima za upravljanje katastrofama s ovlastima u kriznim situacijama te mogućnostima obustave ustavnih prava; da međudržavne autoceste dopuštaju brz razvoj vojske, ohrabruju transkontinentalni prijevoz robe i privatni prijevoz osobnim automobilima; da nove tvornice trebaju neškolovane, zamjenjive radnike koji na poslu ne mogu ostati do umirovljenja (uz pretpostavku da šef uopće želi platiti mirovinski doprinos) jer će ih u nekoliko godina ozljede na radu od repetitivnih zadataka ili nesigurnog tempa proizvodne trake onemogućiti da nastave.

Subvencije i infrastruktura koju pruža vlada usmjerene su na izume koji pojačavaju državnu moć, često na nesreću svih ostalih: vojni avioni, nadzorni sustavi, gradnja piramida. Čak i najpozitivniji oblici vladine podrške za izume, poput vladinih subvencija za medicinska istraživanja, u najboljem slučaju odlaze za pronalaženje tretmana koje patentiraju korporacije koje nemaju nedoumica oko umiranja ljudi koji si ih ne mogu priuštiti – jednako kao što nemaju nedoumica oko mučenja i ubijanja tisuća životinja u fazi testiranja.

Zahtjevi za slobodom suočavaju nas s mnogo težim izborom od jednostavnog mijenjanja naših načina donošenja odluka. Morat ćemo fizički odbaciti mnogo toga u svijetu u kojem živimo i iznova ga sagraditi. Sloboda je, kao i ekološka ravnoteža planeta, a time i naš opstanak, nekompatibilna s nuklearnom energijom, oslanjanjem na fosilna goriva poput nafte i ugljena te kulturu automobila koja otuđuje javni prostor i njeguje sistem razmjene u kojem većina dobara nije lokalno proizvedena.

Ova transformacija zahtijevat će veliku inventivnost, čime bitno pitanje postaje: hoće li anarhistički društveni pokret i društvo biti dovoljno inventivni da provedu ovu transformaciju? Mislim da je odgovor da. Na kraju krajeva, najkorisnija oruđa u ljudskoj povijesti izumljena su prije nego su se pojavili vlast i kapitalizam.

Kapitalističko tzv. slobodno tržište navodno potiče inovaciju i tržišno natjecanje, doprinosi stvaranju profitabilnih izuma, koji nisu nužno korisni izumi. Kapitalističko natjecanje nalaže da svakih nekoliko godina sve stare napravice postanu zastarjele jer su izumljene nove, pa ljudi moraju baciti stare i kupiti nove – na veliku štetu okolišu. Zbog ovog planiranog zastarjevanja, rijetki izumi su kvalitetno izrađeni ili potpuno promišljeni, jer su otpočetka namijenjeni za smeće.

Doktrina intelektualnog vlasništva sprječava širenje korisnih tehnologija, dopuštajući im da budu kontrolirane ili zadržane, ovisno o tome što je profitabilnije. Apologeti kapitalizma obično tvrde da intelektualno vlasništvo potiče razvoj tehnologije jer ljudima daje sigurnost, kao stimulans, da mogu profitirati na svojem izumu. Kakav kreten bi izumio nešto društveno korisno ako za to ne dobije ekskluzivnu zaslugu i profit? Ipak, glavna tehnološka uporišta našeg svijeta razvile su skupine ljudi koji su dopustili da se njihovi izumi slobodno prošire i nisu za njih uzimali zasluge – sve od čekića do žičanih glazbenih instrumenata i kultiviranih žitarica.

U praksi sama kapitalistička ekonomija pobija pretpostavku o intelektualnom vlasništvu kao poticaju za izume. Kao i svako drugo vlasništvo, intelektualno vlasništvo obično ne pripada onima koji ga posjeduju: mnoge izume razvili su plaćeni robovi u laboratorijima koji ne dobivaju zasluge ni profit jer imaju ugovore koji uvjetuju da korporacija za koju rade dobiva vlasništvo nad patentima.

Najbolji ljudi za razvoj korisnih izuma su oni kojima su potrebni, a oni ne trebaju vlast ili kapitalizam da im u tome pomognu. Anarhisti sami imaju bogatu povijest osmišljavanja rješenja za probleme s kojima se suoče. Anarhistički pljačkaši banaka poznati kao banda Bonnot izumili su auto za bijeg. Makhno, ukrajinski anarhist, prvi je razvio veoma mobilne strojnice – postavljao ih je na tatchankise, seljačka kola koja su vukli konji, s razarajućim učinkom na superiorne neprijatelje zaglibljene u tradicionalnim taktikama. U revolucionarnoj Španjolskoj, nakon što su izvlastili velike zemljoposjednike, kolektivizirali zemlju i oslobodili se potrebe za proizvodnjom jednog izvoznog usjeva, zemljoradnici su poboljšali zdravlje zemlje i povećali svoju samodostatnost miješajući više poljoprivrednih kultura – konkretno, uzgajajući kulture kojima ne šteti hlad ispod stabala naranče. Federacija seljaka Levanta u Španjolskoj pokrenula je poljoprivredno sveučilište, a drugi poljoprivredni kolektivi su osnovali centar za proučavanje bolesti bilja i kulturu drveća.

U planinskom području Nove Gvineje milijuni zemljoradnika žive s velikom gustoćom stanovništva na visoravnima; zajednice su im nedržavne, utemeljene na konsenzusu i, do relativno nedavno, u potpunosti bez kontakta sa Zapadom. Iako su se rasističkim Europljanima činili kao primitivci iz Kamenog doba, razvili su jedan od najkompleksnijih poljoprivrednih sustava u svijetu. Njihove tehnike toliko su precizne i brojne da ih se uči godinama. Uobraženi zapadnjački znanstvenici još uvijek ne razumiju mnoge od tih tehnika, koje bi otpisali kao praznovjerje da nisu dokazano učinkovite. Proteklih sedam tisuća godina gorani koriste dinamički oblik održive poljoprivrede kao odgovor na utjecaje na njihov okoliš koji bi manje inovativno društvo doveli do kolapsa. Njihove metode uključuju kompleksne oblike navodnjavanja, čuvanje zemlje, miješane sadnje, itd. Gorani nemaju šefova i odluke donose dugim, zajedničkim raspravama. Sve svoje tehnike razvili su bez vlade ili kapitalizma, putem individualnih i skupnih izuma slobodno proširenih diljem velikog, decentraliziranog društva.

Mnogi Zapadnjaci možda će se podsmjehivati na pomisao da ljudi koji ne koriste metalna oruđa mogu pružiti model tehnološke sofisticiranosti. Ovi cinici su naprosto zaslijepljeni euro-američkom mitologijom i predrasudama da tehnologija znači šarena svjetla i zujeće napravice. Drugi stav je o tehnologiji kao prilagodbi. Prilagodivši kompleksan skup tehnika koje su im omogućile zadovoljenje svih potreba bez uništavanja svog okoliša preko sedam tisuća godina, zemljoradnici Nove Gvineje postigli su nešto čemu se Zapadna civilizacija nije čak ni približila.

Ima još mnogo anarhističkih primjera za gomilu impresioniranu šarenim svjetlima. Razmotrimo nedavni razvoj tehnologije otvorenog kôda. Decentralizirane mreže koje obuhvaćaju tisuće ljudi koji otvoreno, dobrovoljno i kooperativno rade razvile su neke od boljih oblika kompliciranog softvera o kojem ovisi gospodarstvo informacijskog doba. Uobičajeni pristup velikih korporacija je kôd svog softvera držati tajnim ili patentiranim, ali Open Source softverski kôd se dijeli, tako da ga bilo tko može proučiti i unaprijediti. Rezultat je često mnogo bolji i općenito lakši za prepravljanje. Tradicionalni patentirani softver ranjiviji je na rušenje i viruse, jer mu manji broj umova može provjeriti slabosti i postoji veoma malo stručnjaka koji mogu riješiti moguće probleme. Ti ljudi iz tehničke podrške koje zoveš kad ti se sruši operativni sustav na kompjutoru također nisu u mogućnosti vidjeti kôd; i osim nešto malo rješavanja smetnji, jedino što mogu je uputiti te na nezgrapno parcijalno rješenje ili ti savjetovati da obrišeš disk i ponovno instaliraš operativni sustav. Naprimjer, korisnici Microsoftovih proizvoda bez sumnje su upoznati s učestalim kvarovima, a zagovaratelji privatnosti također upozoravaju na spyware i suradnju između tehnoloških korporacija i vlade. Kao što je jedan antiautoritarni geek uključen u razvoj otvorenog softvera rekao: “Najbolja reklama za Linux je Microsoft.”

Tradicionalno dobar dio otvorenog softvera nije bio posebno prilagođen običnim korisnicima, iako to općenito ima veze s činjenicom da Open Source prebiva, s dužnim poštovanjem, u geekovskoj subkulturi, i njegovi tipični korisnici su visoko računalno obrazovani. Ipak, Open Source i participatorna tehnologija postupno postaju dostupni do razine neviđene za vlasnički softver. Wikipedija je najbolji primjer. Pokrenuta 2001. na Linux softveru otvorenog kôda, Wikipedija je već najveća i najkorištenija enciklopedija u svijetu, s preko deset milijuna članaka u više od dvije stotine i pedeset jezika. Umjesto da bude ekskluzivna domena plaćenih stručnjaka iz određene akademske subkulture, Wikipediju pišu svi. Bilo tko može napisati članak ili urediti već postojeći, a dopuštajući takvu otvorenost i povjerenje, omogućen je forum za trenutne ocjene većeg broja kolega. Interesi šire Wikipedijine milijunske zajednice omogućuju samoregulirajuću funkciju, pa se vandalizam – pogrešno uređivanje i izmišljeni članci – brzo uklanja, a činjenice koje su navedene bez citiranja dovode se u pitanje. Wikipedijini članci koriste se mnogo širim znanjem od onog koje imaju mali i općenito elitistički krugovi koje predstavlja akademija. U slijepoj studiji ocjenjavanja kolega procijenjena je jednako točnom kao i Encyclopedia Britannica.”

Wikipedija je samoorganizirana i uređuje je otvoreno tijelo administratora izabranih od strane kolega. Bilo je nekoliko slučajeva namjerne sabotaže poznatih javnosti, poput onog kad je TV emisija The Colbert Report revidirala povijest u jednom Wikipedijinom članku kao smicalicu za svoju emisiju, ali podvala je brzo popravljena, jer je većina informacija na stranici bila kriva. Mnogo teži problem su korporacije koje Wikipediju koriste za odnose s javnošću, tražeći od plaćenog osoblja da održava čist imidž u člancima o njima. Kontradiktorne interpretacije činjenica mogu se primijetiti u istom članku, a Wikipedija sadrži mnogo više informacija o prijestupima korporacija nego tradicionalne enciklopedije.

Nastaviće se

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.