Anatomija Fenomena

Anarhija je moguća (2) – Sloboda se mora uzeti [Tema: Anarhizam]

banner-anarchism-thumb1

Piše: Peter Gelderloos

Što je zapravo anarhizam?

Pisani su tomovi kako bi se odgovorilo na ovo pitanje i milijuni ljudi posvetili su živote stvaranju, širenju, definiranju i borbi za anarhiju. Postoje bezbrojna polazišta i putevi do anarhizma: radnici u Europi 19. stoljeća u borbi protiv kapitalizma koji vjeruju u sebe, a ne u ideologije autoritarnih političkih stranaka; urođenički narodi u borbi protiv kolonizacije u povratku na tradicionalne, egalitarne kulture; srednjoškolci koji osvještavaju dubinu vlastitog otuđenja i nezadovoljstva; kineski mistici prije tisuću godina ili europski prije petsto godina, taoisti i anabaptisti u borbi protiv vlasti i organizirane religije; žene u pobuni protiv autoritarnosti i seksizma ljevice. Nema Centralnog komiteta koji izdaje članske iskaznice i jedinstvene doktrine. Anarhija različitim ljudima znači različite stvari. Ipak, postoje neki osnovni principi oko kojih se većina anarhista slaže.

Autonomija i horizontalnost: Svi ljudi zaslužuju slobodu za definiranje i organiziranje prema vlastitim uvjetima. Strukture donošenja odluka trebale bi biti horizontalne, a ne vertikalne, kako nitko ne bi dominirao ni nad kim; trebale bi njegovati moć za slobodno djelovanje, a ne moć nad drugima. Anarhizam se protivi svim prisilnim hijerarhijama, uključujući kapitalizam, državu, bjelačku prevlast i patrijarhat.

Uzajamna pomoć: Ljudi bi si trebali dobrovoljno pomagati; veze solidarnosti i darežljivosti čvršća su društvena poveznica nego strah od zakona, granica, zatvora i vojske. Uzajamna pomoć nije oblik milostinje ili jednakovrijedne razmjene; i onaj koji daje i onaj koji prima jednaki su i međusobno izmjenjivi. Budući da nijedan nema moć nad drugim, povećavaju svoju kolektivnu moć stvarajući mogućnosti za zajedničku suradnju.

Dobrovoljno udruženje: Ljudi bi trebali biti u mogućnosti surađivati s kime god žele, kako god misle da bi trebalo; jednako tako, trebali bi biti u mogućnosti odbiti odnos ili sporazum koji im nije u interesu. Svi bi trebali imati mogućnost slobodnog kretanja, kako onog fizičkog, tako i društvenog. Anarhisti se protive granicama svih vrsta i prisilnim kategorizacijama prema državljanstvu, rodu ili rasi.

Direktna akcija: Više osnažuje i učinkovitije je ostvarivati ciljeve direktno nego oslanjati se na vlast i zastupnike. Slobodni ljudi ne zahtijevaju promjene koje žele vidjeti u svijetu — oni ih ostvaruju.

Revolucija: Današnji ustaljeni sustavi represije ne mogu se ukloniti reformama. Reforme provode oni na pozicijama moći u hijerarhijskom sustavu, što općenito čine tako da zadrže ili čak povećaju vlastitu moć. Sustavi poput kapitalizma i bjelačke prevlasti oblici su rata koji vode elite; anarhistička revolucija znači borbu za svrgavanje tih elita kako bi se stvorilo slobodno društvo.

Samooslobođenje: Stari slogan glasi: “Oslobođenje radnika dužnost je samih radnika”. To se može primijeniti i na druge grupacije: ljudi moraju biti na pročelju vlastitog oslobađanja. Sloboda ne može biti dana — ona se mora uzeti.

Nastaviće se

Ostavite komentar: